Evropski standardi izvještavanja o održivosti (ESRS) su definisani Direktivom o izvještavanju o korporativnoj održivosti (CSRD). Oni postavljaju strukturu i zahtjeve za objavljivanjem podataka u skladu sa kojima kompanije, banke i osiguravajuće kuće moraju izvještavati. Od kompanija se traži da izvještavaju o temama koje definišu kao materijalne, a na osnovu materijalnosti učinka i finansijske materijalnosti (koja se odnosi na održive aktivnosti).
Kako su investitori počeli da više pažnje poklanjaju investicionim politikama koje sadrže pravila o održivom poslovanju, povećana je potražnja za detaljnijim objavljivanjem uticaja na životnu sredinu. Ovo je podstaklo potrebu za rigoroznijim smjernicama za izvještavanje. ESRS uvodi koncept duple materijalnosti što je preduslov za ESG izvještavanje prema novoj direktivi. Ideja duple materijalnosti proizilazi iz razumijevanja da kompanija treba izvještavati o materijalnim pitanjima mimo finansijskog rezultata, a koja su bitna u širem kontekstu poslovanja kompanije.
U kontekstu dvostruke materijalnosti, kompanije moraju izvještavati o tome kako na njihovo poslovanje utiču pitanja održivosti i kako njihove aktivnosti utiču na društvo i životnu sredinu. Drugim riječima, kompanije moraju razmotriti dvije perspektive: šta je za njih materijalno i šta je materijalno za društvo ili planetu.
- Finansijska materijalnost definiše kako neka tema održivosti može uticati na rezultate i poslovanje kompanije. Ovaj aspekt obično najviše zanima investitore te je važan za razumijevanje mogućih promjena u vrijednosti i poslovanju kompanije.
- Materijalnost učinka podrazumijeva da kompanija napravi analizu utjecaja svog poslovanja na društvo i okoliš. Ovaj aspekt materijalnosti je od najvećeg interesa za građane, potrošače, zaposlenike, poslovne partnere, lokalnu zajednicu. Njih zanima na koji način kompanija upravlja negativnim učincima koji proizlaze iz poslovanja te kako doprinosi stvaranju vrijednosti za društvo i okoliš kroz pozitivne učinke.
ESRS također definiše specifične kvalitativne karakteristike koje izjave o održivosti moraju zadovoljiti. Ove karakteristike dijele se na osnovne i unaprijeđene. Osnovne su relevantnost podataka i vjerodostojno predstavljanje podataka, a unaprijeđene uporedivost, provjerljivost i razumljivost podataka.
