Globalno zatopljenje je problem koji pogađa svakog pojedinca. Istraživanje koje je provela Nacionalna uprava za okeane i atmosferu otkrilo je da je u prošlom desetljeću zabilježeno sedam od 10 najtoplijih godina. Utjecaj porasta globalne temperature uključuje porast razine mora i poremećene vremenske uslove koji prijete sigurnosti i egzistenciji zajednica i staništa širom svijeta.
Smanjenje emisija karbon dioksida (CO2) može pomoći u borbi protiv klimatskih promjena. Dodatno, sa aspekta prodaje proizvoda, studije pokazuju da trećina potrošača u svijetu želi kupovati od kompanija koje su svoj proces proizvodnje učinile održivijim. Karbonski otisak predstavlja ukupnu količinu stakleničkih plinova ispuštenih u atmosferu kao rezultat aktivnosti kompanije. Za mjerenje karbonskog otiska potrebno je ispitati tri vrste emisija koje Greenhouse Gas Protocol (GHGP) označava kao scope/opsege 1, 2 i 3.
GHG Protocol je sveobuhvatni globalni okvir za mjerenje i upravljanje emisijama stakleničkih plinova (GHG) koji su rezultat svakodnevnog poslovanja kompanija, te definiše mjere ublažavanje negativnih efekata na okoliš. Nadovezujući se na 20-godišnje partnerstvo između Svjetskog instituta za resurse (WRI) i Svjetskog poslovnog vijeća za održivi razvoj (WBCSD), GHG Protocol sarađuje s vladama, industrijskim udruženjima, nevladinim organizacijama, kompanijama i drugim organizacijama. Protokol o stakleničkim plinovima nastao je kada su WRI i WBCSD prepoznali potrebu za međunarodnim standardom za korporativno računovodstvo i izvještavanje o stakleničkim plinovima u kasnim 1990-ima. Identifikovan je plan djelovanja za rješavanje klimatskih promjena koji uključuje potrebu za standardiziranim mjerenjem emisija stakleničkih plinova.
Prvo izdanje Korporativnog standarda, objavljeno 2001. godine, ažurirano je dodatnim smjernicama koje pojašnjavaju kako kompanije mogu mjeriti emisije nastale kupovinom električne energije i druge energije, uzimajući u obzir i emisije iz svojih lanaca vrijednosti. GHG Protocol također je razvio paket alata za izračun kako bi pomogao kompanijama u izračunu njihovih emisija stakleničkih plinova i mjerenju prednosti projekata ublažavanja klimatskih promjena.
Pariški sporazum, usvojen u okviru Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCC) u decembru 2015., obavezuje sve zemlje sudionice da ograniče porast globalne temperature, prilagode se promjenama koje se već događaju. GHG Protocol razvija standarde, alate i online obuku koja pomaže zemljama i gradovima da prate napredak prema svojim klimatskim ciljevima. Više na GHG Protocol
Tri su kategorije emisija stakleničkih plinova koje generišu poslovni procesi, poslovne aktivnosti u kompanijama, zaposlenici kroz svoj odnos prema okolišu, dobavljači.
- Opseg 1 – emisije koje kompanija direktno stvara, kao što su naprimjer pokretanje sistema grijanja ili kroištenje goriva u službenim vozilima.
- Opseg 2 – indirektne emisije kompanije koje se generišu kroz naprimjer energiju kupljenu iz vanjskih izvora.
- Opseg 3 – indirektne emisije koje nastaju zbog prijevoza uredskog materijala (lanac dobavljača) ili zaposlenika koji putuju na posao i s posla. Opseg 3 pokriva širok raspon dobavljača i predstavlja najveću kategoriju emisija za kompanije.
Za izračun Opsega 1 i Opsega 2 potrebno je prikupiti podatke koji se odnose na potrošnju energije tokom definisanog vremenskog raspona, obično godinu dana. Evidencija bi trebala sadržavati sve račune za komunalne usluge, uključujući vodu, struju i plin, kao i podatke o putovanjima kao što su avionske i željezničke karte i računi za gorivo za službena vozila. Prikupljene podatke potrebno je pretvoriti u kompatibilne jedinice, a DEFRA nudi koristan vodič, naprimjer:
- energija poput plina i struje mjeri se u kilovat satima, što je vidljivo na računima za električnu energiju;
- voda se mjeri u kubnim metrima, a ukupni iznosi bi trebali biti navedeni na računima za vodu;
- putovanje automobilom se mjeri u kilometrima – bilo praćenjem ukupne udaljenosti pređene automobilom tokom cijele godine ili sabiranjem ukupnih novčanih iznosa plaćenih za gorivo a na osnovu plaćenih računa;
- putovanje željeznicom ili brodom se mjeri u kilometrima po putniku (pkm) – to znači da ako bi dva zaposlenika obavila putovanje od 1000 kilometara, brojka pkm za to putovanje bila bi 2000;
- putovanje avionom u pkm izračunava se na isti način kao putovanje željeznicom ili brodom.
Kalkulator CO2 možete pogledati na: Kalkulator karbonskog otiska za mala i srednja preduzeća.
Emisije iz Opsega 3 često čine više od 70% karbonskog otiska kompanije. GHG Protocol (GHGP) utvrđuje 15 kategorija emisija Opsega 3, uključujući emisije od kupljenih dobara i usluga, prerade prodanih proizvoda i transporta kupljenih goriva. Kompanije mogu unijeti svoje podatke putem alata za procjenu GHGP-a ili angažovati konsultantske usluge za zaštitu okoliša za izračun svojih emisija Opsega 3. Ukupan karbonski otisak zbir je emisija iz sva tri opsega.
Nakon izračuna karbonskog otiska kompanije, podaci se mogu iskoristiti za postavljanje ciljeva i razvoj strategije za smanjenje emisija stakleničkih plinova – od transporta zaliha, alternativnih dobavljača, smanjenja grijanja kroz izolaciju zgrade i slično. Ciljeve je potrebno transparentno komunicirati zaposlenicima u kompaniji i drugim interesnim grupama kako bi se istakla predanost kompanije u borbi protiv klimatskih promjena.
- Osmislite aktivnosti koje bi mogle povećati vašu održivost u svim područjima vaše kompanije. Uključite interesne grupe u proces (zaposlenike, dobavljače, kupce) jer oni mogu imati korisne prijedloge. Unutar kompanije možete početi od jednostavnih stvari, poput kreiranja naljepnica sa porukama da se gasi svjetlo, razdvaja papir i plastika u posebne kante koje su postavljene na spratovima ili da se troši voda onoliko koliko je to zaista neophodno.
- Ocijenite aktivnosti u smislu učinkovitosti i primjenjivosti, zatim sastavite uži izbor s očekivanim vremenskim okvirima za provedbu svake radnje. Jednostavan primjer za to bila bi zamjena papira za ruke sušilima za ruke i postavljanje tih uređaja u sve toalete unutar kompanije u roku od tri mjeseca.
- Redovno komunicirajte sve ove aktivnosti svojim zaposlenicima jer su oni glavni nosilac ovih promjena. Dodijelite zadatke različitim kolegicama i kolegama. Redovno izvještavajte o postignutim rezultatima.
- Definišite jasnu proceduru koja će sadržavati ciljeve strategije održivosti unutar kompanije, misiju i viziju te sistem mjerenja planiranih aktivnosti. To će kompaniju usmjeriti na odgovornije djelovanje u ovom segmentu, a zaposlenike će motivisati da timski rade na ispunjenju zadanih ciljeva.