Mikroplastika je zagađivač životne sredine koji je prisutan svuda – u okeanima, na ostrvima, polarnim regionima, svim kontinentima. Mikroplastika se obično proizvodi namjerno ili stvara kada se veliki proizvodi od sintetičkih polimera, kao što je plastična ambalaža, ne odlažu ili ne tretiraju na odgovarajući način. Jednom formirana, mikroplastika je često izložena okolišu gdje se može raspasti. Općenito, mikroplastika su sintetička polimerna jedinjenja koja nastaju kada se veliki plastični materijali fragmentiraju i mikroniziraju do veličine ≤5 mm.
Trenutno nisu dostupni precizni statistički podaci o izvorima mikroplastike i ukupnoj količini mikroplastike deponovane u kopnu i moru. Različite ljudske aktivnosti i proizvodi, kao što su pranje, istrošene gume, gradska prašina, boje za puteve, brodovi i proizvodi za čišćenje, prijavljeni su kao izvori mikroplastike. Iako su širom svijeta prijavljeni različiti slučajevi zagađenja mikroplastikom, kao što su morski ekosistemi, slatka voda, zrak i ljudska tijela, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se tačno razumjelo porijeklo i širenje mikroplastike.
Ljudi su izloženi mikroplastici na različite načine ali istraživanja o štetnim učincima mikroplastike na ljude i dalje su ograničena. Još uvijek se malo zna o utjecaju mikroplastike na ljudsko zdravlje i toksičnim efektima koji mogu varirati ovisno o vrsti, veličini, obliku i koncentraciji mikroplastike. Stoga je potrebno više istraživanja kako bi se razumjeli ćelijski i molekularni mehanizmi toksičnosti mikroplastike i srodnih patologija.
Mikroplastika se lako proguta zbog svoje veličine na mikro nivou. Također se lako kreće kroz lanac ishrane i opstaje u okolišu jer je otporna na biorazgradnju. Osim toga, kako mikroplastika postoji u veličinama od mikro do nano nivoa, praktično ju je nemoguće ukloniti kada se ispusti u okoliš.
Globalno, opšta rješenja problema mikroplastika uključuje direktne propise (kao što je zabrana upotrebe mikroplastike u nekim izvorima emisije) i indirektne propise (kao što je ograničavanje upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu te poticanje prikupljanja i recikliranja plastike). Sjedinjene Američke Države i Francuska uvele su propise koji zabranjuju namjernu upotrebu primarne mikroplastike u proizvodima za čišćenje, a Europska unija proširila je listu regulisanih proizvoda (npr. proizvodi za poljoprivredu/hortikulturu, kozmetički proizvodi, osvježivači zraka, boje i premazi, proizvodi od nafte i plina, građevinska oprema, lijekovi, medicinski uređaji i materijali, hrana, sintetički deterdženti i ljepila). EU je usvojila „Evropsku strategiju za plastiku u cirkularnoj ekonomiji“ u januaru 2018., koja definiše promovisanje povećanog recikliranja plastičnih proizvoda i smanjenje plastičnog otpada.
