Procjenjuje se da oko 25 posto svjetskih emisija stakleničkih plinova (GHG) dolazi iz hrane i poljoprivrede. Prenamjena zemljišta radi stvaranja farmi ili polja predstavlja najveću prijetnju jer oslobađa ugljik uskladišten u biljkama i gljivicama u atmosferu, spriječava buduće „hvatanje“ ugljika, te ubija i ugrožava životinje. S obzirom na hitan izazov smanjenja emisija ugljika do 2030. godine kako bi se spriječilo globalno zagrijavanje od 1,5 stepeni, važno je znati kakav je utjecaj naše prehrane na naš vlastiti ugljični otisak. U nastavku nekoliko namirnica s visokim GHG emisijama.
- Govedina je najveći emiter stakleničkih plinova, te proizvodi dvostruko više emisija po kilogramu od drugog najvećeg emitera hrane (janjetine). Od 1961. godine, ukupna proizvodnja govedine se utrostručila širom svijeta, a restorani brze hrane prodaju preko pedeset milijardi hamburgera svake godine. Da bi stvorili velika polja koja su ovim životinjama potrebna, stočari su pribjegli krčenju ili paljenju šuma i drugih prirodnih okruženja kako bi ih pretvorili u stočarske rančeve. To oslobađa ogromne količine emisija stakleničkih plinova jer ovi ekosistemi predstavljaju “spremnike ugljika” koji hvataju ugljični dioksid iz atmosfere i koriste ga ili skladište.
- Uzgojeni škampi imaju veliki utjecaj na okoliš, uglavnom zbog prenamjene zemljišta potrebne za stvaranje njihovih farmi. Mangrove, koje su važni hvatači ugljika u Latinskoj Americi i Aziji, uništavaju se kako bi se napravilo mjesta za farme škampa duž obala. Procjenjuje se da bi jedan koktel od škampa od 100 grama mogao osloboditi CO2 jednako kao sagorijevanje 90 litara benzina.
- Čokolada: proizvodi od kakaa imaju visoke emisije kada se ne uzgajaju na održiv način. Kako se svjetska potražnja za čokoladom povećavala, mnoge eksploatatorske kompanije pribjegle su krčenju prašuma – važnih ponora ugljika – kako bi sadile stabla kakaa. U prosjeku, jedan kilogram kakaa oslobađa 34 kilograma stakleničkih plinova u atmosferu kada se ne nabavlja na održiv način.
- Riža: doprinos riže klimatskim promjenama dolazi od emisija metana tokom procesa uzgoja. Kako se riža uzgaja na poplavljenim poljima, voda sprječava prodiranje kisika u tlo, omogućavajući bakterijama pod zemljom da proizvode metan. Gdje god je moguće, primjenjuju se održivije metode uzgoja riže, poput privremenog isušivanja rižinih polja na nekoliko dana kako bi se spriječilo nakupljanje metana.
Za mnoge, ovo su osnovne namirnice u svakodnevnoj ishrani i nepravedno ih je izbaciti iz upotrebe. Ipak, smanjenje ovisnosti o ovoj hrani može biti poziv na kreativno preispitivanje recepata, istraživanje novih jela sa sastojcima s nižom emisijom ugljika, te obraćanje pažnje da su namirnice proizvedene na održiv i odgovoran način.
RECEPT SEDMICE
Kao zamjena za mesni obrok, ove sedmice smo se odlučili za recept sa bukovačama. Ove gljive su fascinantne jer doprinose smanjenju zagađenja, snižavaju holesterol, a neke studije pokazuju da imaju i protutumorska djelovanja. Vrlo su niskokalorične, pa tako 100 grama ovih gljiva ima 33 kalorije. Način pripreme (kao što je pohovanje) povečava njihovu kalorijsku vrijednost. Sadrže antioksidanse, minerale kao što su cink, željezo, kalcij, vitamine D, B2 i B3.
Hvala gospođi Aidi Trožić na ovom receptu.
