Održiva moda je koncept koji je teško precizno definisati, jer postoji mnogo različitih kriterija i izraza koji se koriste za procjenu održivosti odjevnih predmeta: „bez plastike“, „organski“, „reciklirano“ i slično. Neki od ovih pojmova mogu biti i kontradiktorni. Na primjer, odjevni predmet izrađen od reciklirane plastike može se smatrati održivim, ali s druge strane postoje zagovornici koji tvrde da plastika i dalje negativno utiče na okoliš. Trgovci često označavaju proizvode kao „održive“, iako oni i dalje mogu imati negativan ekološki uticaj, što potrošačima otežava donošenje odluka pri kupovini ekološki prihvatljive odjeće. Ipak, u posljednjoj deceniji udio prodaje održive odjeće kontinuirano raste. Očekuje se da će se ovaj trend nastaviti i u budućnosti, te da bi tržišni udio održive odjeće u ukupnoj prodaji trebao premašiti šest posto do 2026. godine.
Ekološki uticaj
Već je svima jasno da modna industrija ima značajan uticaj na okoliš. Emisije stakleničkih plinova, potrošnja vode i plastični otpad samo su neki od problema povezanih sa ovom industrijom. Procjenjuje se da će proizvodnja i prodaja odjeće do 2030. godine generisati 1,24 milijarde metričkih tona ekvivalenata ugljičnog dioksida, ukoliko ne dođe do značajnih promjena u načinu poslovanja industrije. Proces proizvodnje odjeće pritom uzrokuje najveće emisije stakleničkih plinova. Osim toga, sintetičko vlakno poliester čini više od polovine vlakana korištenih u tekstilnoj proizvodnji. Poliester nije biorazgradiv i ispušta toksična mikrovlakna u okoliš. Predviđanja su da će prodaja odjeće nastaviti rasti u narednim godinama, što znači da će se i ovi problemi dodatno pogoršavati.
Modne kompanije
Kako potrošači postaju svjesniji važnosti održivosti i više je uzimaju u obzir prilikom donošenja odluka o kupovini, modne kompanije ulažu sve veće napore da smanje svoj ekološki otisak. Jedan od ključnih pokazatelja u tom kontekstu je cirkularnost – ekonomski model osmišljen s ciljem minimiziranja otpada i maksimalnog korištenja resursa. Mnoge modne kompanije planiraju do 2040. godine dizajnirati sve svoje tekstilne proizvode tako da budu u skladu s principima cirkularne ekonomije.
Jedan od predloženih načina za povećanje održivosti modne industrije je implementacija cirkularnih poslovnih modela, koji se obično dijele u četiri kategorije: preprodaja, najam, popravka i reciklaža. Platforme poput ThredUp i Poshmark omogućavaju potrošačima kupovinu i prodaju rabljene odjeće. Iako to pomaže u smanjenju otpada, postoje praktična ograničenja u pogledu stvarnog održivog učinka cirkularne mode. Stoga je potrebno primijeniti i druge metode uz cirkularnost. Jedno od rješenja je smanjenje potrošnje odjeće, što mnogi potrošači već planiraju učiniti. Druga opcija je razvoj novih biomaterijala s manjim ekološkim otiskom.
Izvor: https://www.statista.com/topics/9543/sustainable-fashion-worldwide/#topicOverview
