Pojam greenwashing postoji od 1986. godine kada je njujorški ekolog Jay Westerveld kritikovao praksu hotelske industrije da u sobe stavlja naljepnice koje promovišu ponovnu upotrebu peškira „da bi se sačuvala okolina” dok sami čine malo ili ništa na smanjenju potrošnje energije i otpada. Tvrdio je da je pravi cilj bio povećanje profita, te je ove vrste profitabilnih, ali neefikasnih „ekološki savjesnih“ radnji označio kao greenwashing. Od tada, izraz greenwashing počeo se koristiti za svaku vrstu oglašavanja ili marketinga u kojem se javnost obmanjuje i uvjerava da su proizvodi ili programi kompanije ekološki prihvatljivi, a suštinski ne pomažu očuvanju životne sredine.
Isti principi vrijede i za bluewashing, koji je više fokusiran na društvenu i ekonomsku odgovornost nego na okoliš. Termin bluewashing je prvi put korišten za označavanje kompanija koje su potpisale Globalni dogovor Ujedinjenih naroda i njegove principe, ali nisu izvršile nikakve stvarne reforme politike.
Pozivajući se na boju zastave Ujedinjenih nacija, bluewashing se koristi u kontekstu kada neke kompanije učesnice koriste Globalni dogovor kako bi poboljšale percepciju javnosti o svojim vrijednostima, društvenim programima i praksama upravljanja bez uvođenja stvarnih promjena ili reformi.
Još jedan primjer bluewashing je korištenje dezinformacija kako bi se potrošači zavarali da misle da je kompanija digitalno etična i sigurnija nego što zaista jest. Ovu vrstu bluewashing često postižu kompanije koje iznose nejasne ili nepotkrijepljene tvrdnje o privatnosti i sigurnosti svojih podataka ili tvrdnje o sigurnosti i sigurnosti umjetne inteligencije.
Rezultat greenwashing-a i bluewashing-a je taj da potrošači i druge interesne grupe mogu postati skeptični prema tvrdnjama kompanije o održivim aktivnostima. Kako bi se izbjegle zamke obmanjivanja klijenata, potrošača, zaposlenika i ostalih interesnih grupa, kompanije treba da razmisle o dugoročnim i kontinuiranim održivim aktivnostima koje istinski utiču na zajednicu i okoliš, te da ne podliježu trendovima i ne kopiraju druge kompanije.
Transparenta, vjerodostojna i kontinuirana komunikacija održivih aktivnosti su osnova za izbjegavanje green-/bluewashing-a.
