U eri ubrzanih klimatskih promjena, kompanije širom svijeta suočavaju se s pritiskom da smanje emisije stakleničkih plinova i doprinesu globalnim naporima za postizanje ugljične neutralnosti. Za sektore poput avioindustrije, automobilskih proizvođača i teške industrije, smanjenje emisija je često izazov zbog tehnoloških ograničenja i specifičnosti poslovanja.
Jedan od ključnih mehanizama za postizanje klimatskih ciljeva je otkup ugljičnih kredita. Ova strategija omogućava kompanijama ne samo da kompenziraju svoje emisije nego i podržavaju projekte koji doprinose globalnom smanjenju stakleničkih plinova.
Šta su ugljični krediti?
Ugljični kredit predstavlja certifikat koji potvrđuje da je jedna tona ugljičnog dioksida (CO2) ili ekvivalent drugih stakleničkih plinova spriječena, smanjena ili uklonjena iz atmosfere putem odobrenih projekata. Ovi krediti mogu se kupovati i prodavati na tržištu ugljičnih kredita, što kompanijama daje priliku da kompenziraju emisije koje trenutno ne mogu direktno smanjiti.
Verified Carbon Standard (VCS) jedan je od najpoznatijih programa za certificiranje projekata koji smanjuju emisije. Kompanije koje kupuju Verified Carbon Units (VCUs) ne samo da smanjuju svoj ugljični otisak već i podržavaju globalne klimatske inicijative.
Kako ugljični krediti pomažu kompanijama?
Za kompanije koje se bore s tehnološkim ograničenjima ili visokim troškovima smanjenja emisija, ugljični krediti nude praktično rješenje. Kompanije mogu kupiti ugljične kredite kako bi kompenzirale dio svojih emisija koje nisu u mogućnosti direktno smanjiti. Ovo je posebno korisno za sektore kao što su avioprijevoz i automobilska industrija. Kupovinom kredita kompanije direktno finansiraju projekte koji doprinose smanjenju stakleničkih plinova, poput obnovljivih izvora energije, šumarstva i sl. Ulaganje u ugljične kredite pomaže kompanijama da unaprijede svoje ESG performanse, što je ključno za privlačenje investitora i održavanje reputacije na tržištu.
Kako funkcioniše proces?
- Identifikacija projekata: projekti koji smanjuju emisije mogu biti obnovljivi izvori energije, pošumljavanje, energetska efikasnost ili upravljanje otpadom.
- Certificiranje prema standardima: projekat mora proći proces validacije i verifikacije od strane akreditirane organizacije poput Verra-e, kako bi se osiguralo da smanjenja emisija budu mjerljiva, stvarna i trajna.
- Izdavanje ugljičnih kredita: nakon uspješne verifikacije, projekat dobiva certifikate (VCUs), koji se zatim mogu prodavati kompanijama.
- Kupovina kredita: kompanije kupuju kredite putem posrednika ili direktno od projektnih vlasnika kako bi kompenzirale svoje emisije.
Prednosti za kompanije i širu zajednicu
Kupovinom ugljičnih kredita, kompanije:
- Podržavaju globalne klimatske ciljeve
- Osiguravaju održivi rast zajednica koje imaju koristi od projekata (npr. ruralna područja gdje se implementiraju projekti obnovljivih izvora energije ili projekti pošumljavanja)
- Stvaraju povjerenje kod potrošača koji sve više cijene kompanije s odgovornim pristupom klimatskim promjenama.
Iako ugljični krediti nisu dugoročno rješenje za klimatske promjene, oni predstavalju prelaznu strategiju za kompanije koje se suočavaju s izazovima smanjenja emisija. Kupovinom ovih kredita, kompanije mogu istovremeno smanjiti svoj ugljični otisak, podržati projekte koji doprinose globalnom smanjenju emisija i unaprijediti svoj ESG imidž.
Za kompanije u sektorima poput avioprijevoza ili automobilske industrije, ulaganje u ugljične kredite nije samo obaveza već i prilika da postanu dio rješenja za najvažniji izazov našeg doba.
