Za rješavanje klimatskih promjena nisu dovoljna, sama po sebi, poboljšanja “zelenih tehnologija”, poput boljih baterija i učinkovitijih solarnih panela. Naše ponašanje i način života također se moraju promijeniti. Uvođenje rješenja za klimatske promjene poput električnih vozila ili solarne energije, također zahtjeva i suočavanje s velikim jazom u bogatstvu i resursima koji razdvaja najbogatije i najsiromašnije u zemljama širom svijeta.
Super bogati su veliki zagađivači
Prema posljednim analizama Oxfama, međunarodne organizacije u borbi protiv siromaštva, prisutan je jaz i u prekomjernim karbonskim emisijama između najbogatijih i najsiromašnijih ljudi na svijetu. Najbogatijih 1 posto emituje onoliko CO2 koliko i najsiromašnijih 66 posto zajedno.
Politička rješenja su ograničena
Politička moć bogatih sprječava mjere koje bi inače mogle pravednije raspodijeliti emisije CO2 i potrošnju energije. Naime, bogati imaju utjecaj na oblikovanje vladinih politika koje odgovaraju njihovim interesima. Ponašanje superbogatih u nekim sferama jako zagađuje okoliš. Na primjer, putovanje privatnim avionom se sve više praktikuje, iako je to način prevoza koji najviše zagađuje okoliš.
“Zelene opcije” nisu svima dostupne
Neke promjene svakodnevnog načina života, kao što je zamjena plinskog bojlera toplotnom pumpom, zahtijevaju značajna ulaganja, što možda nije dostupno stanovništvu sa nižim primanjima. Države mogu uvesti subvencije da podrže građane s nižim primanjima kako bi sproveli promjene potrebne za postizanje neto nule.
Nedostatak vremena
Osim bogatstva i prihoda, prisutna je i nejednakost u raspoloživom vremenu. Za učenje novih vještina i edukaciju na temu zaštite okoliša potrebno je vrijeme a nerijetko i novac. Neke opcije s niskim udjelom CO2 traju duže ili su u datom momentu manje prihvatljive od alternativa koje zagađuju okoliš, poput putovanja na velike udaljenosti vozom umjesto avionom.
