Šta je ESG?

Zeleni list sa simbolima reciklaže, električnog vozila, vjetroelektrana

ESG je akronim od riječi Enviromental, Social, Governance (okolišno, društveno i korporativno upravljanje) te označava tri ključne oblasti koje bi se trebale uzeti u obzir prilikom mjerenja održivosti, etičnosti i društveno odgovornog poslovanja kompanije. Pojam ESG prvi put se pojavio 2004. godine u izvještaju pod nazivom “Who Cares Wins”. Ovaj izvještaj je zajednički pripremilo nekoliko finansijskih institucija na poziv UN-a, a fokusirao se na to kako se faktori okoliša, društva i upravljanja mogu integrisati u analizu i odluke o ulaganjima. Neke od ključnih ESG tema i aktivnosti u kompanijama obuhvataju: zaštitu okoliša i smanjenje CO2 emisija, očuvanje biodiverziteta, jednak i fer odnos prema svim zaposlenicima bez obzira na njihovu rodnu ili etičku pripadnost, zaštitu ljudskih prava, zaštitu ličnih podataka, društveno odgovorno poslovanje.

Postoji nekoliko načina na koje kompanije mogu integrisati brigu o okolišu u svoju praksu. Da bi se procijenio utjecaj kompanije na okoliš, potrebno je razumjeti kolika je emisija stakleničkih plinova kompanije i trenutni utjecaj na okoliš. Neki od primjera aktivnosti kojima kompanije mogu doprinijeti smanjenju CO2 emisija su: 

  • minimiziranje otpada i potrošnje energije kroz dnevne aktivnosti,
  • biranje dobavljača koji vode računa o okolišu te koji transparentno komuniciraju o svom lancu nabavke sirovina,
  • analiziranje kako poslovne aktivnosti kompanije utiču na biološku raznolikost (npr. zagađenje),
  • integrisanje ekološkog aspekta u proizvode i usluge kompanije,
  • primjena modela cirkularne ekonomije u kojem se proizvodi i materijali ponovo koriste ili recikliraju kako bi se smanjilo zagađenje i otpad,
  • ulaganje u tehnologiju koja pretvara otpad u energiju,

  • kreiranje proizvoda i usluga kojima doprinosimo smanjenju CO2 emisija, od nabavke sirovina, preko proizvodnje, logistike, maloprodaje, upotrebe i kraja životnog vijeka. Naprimjer, biranje dobavljača koji su certificirani da svojim djelatnostima ne štete okolišu, ugrađivanje filtera u proizvodne pogone koji za cilj imaju smanjenje CO2 emisija, saradnja sa trgovcima koji sprovode programe recikliranja robe i slično.

Za utvrđivanje GHG emisija potrebno je definisati na kojoj godini se izračun emisije temelji (bazna godina). To uključuje različite dijelove poslovanja i procesa. Postoji nekoliko okvira koji pomažu organizacijama da identifikuju i izvještavaju o ESG podacima, a jedan od najčešće korištenih standarda je Globalna inicijativa za izvještavanje (GRI).

Više informacija mjerenju CO2 u sekciji: KARBONSKI OTISAK I MJERENJE CO2

Društveni aspekt obuhvata i pokriva niz tema i aktivnosti unutar kompanije te u široj zajednici u kojoj ta kompanija posluje. Neke od oblasti su, na primjer: koliko se kompanija zalaže za društveno dobro, da li brine za svoje zaposlenike, da li svi zaposlenici imaju jednaka prava, da li brine o zaštiti ličnih podataka, i slično. Efektivan pristup u implementaciji društvenog aspekta unutar kompanija može se postići na nekoliko načina, a primjere dajemo u nastavku:

Rukovođenje i kultura

  • Odgovornost za ESG mora se spuštati sa nivoa uprave kompanije koja je spremna  komunicirati važnost ovog koncepta u cijeloj organizaciji.

Zaposlenici

  • Zaposlenici su nosilac ESG aktivnosti u kompaniji te glavni ambasadori za prenošenje poruke i komuniciranje o tim aktivnostima eksterno. S toga je prvi korak pripremiti i osvijestiti zaposlenike šta integrisanje strategije održivosti znači za njih i za kompaniju. Da implementacija održivosti bila uspješna, ona mora biti definisana u skladu sa misijom, vizijom i vrijednostima kompanije te se “istinski živjeti” i primjenjivati. Obuke za zaposlenike su prvi korak u procesu integracije održivosti. 

Odnos prema zajednici u kojoj kompanija posluje

  • Pozitivna interakcija sa lokalnim zajednicama s istinskom namjerom za kreiranje boljeg života u zajednici kroz recimo donacije udruženjima, finansijsku podršku sportskim projektima koji su od značaja za zajednicu, te volonterske aktivnosti zaposlenika.

Kako uprava i menadžment kompanije potiču pozitivne promjene te upravljaju njima? Koliko je održivost integrisano kroz procedure i pravila, te koje tijelo unutar organizacije je nadležno da rukovodi ovim pitanjima? Na koji način kompanija izvještava o svojim održivim aktivnostima prema klijentima, potrošačima, dioničarima, regulatoru, javnosti? Ovo su pitanja na koja kompanija treba odgovoriti kada uvodi ili razmišlja o uvođenju G/ Governance (upravljačka komponenta) u svoju agendu. Neki od koraka prilikom uspostavljanja G komponente su: 

  • Definisati ESG ciljeve na nivou kompanije i jasno ih iskomunicirati svim zaposlenicima.
  • Uprava treba usvojiti proceduru upravljanja koja jasno definiše uloge i odgovornosti, te usklađenost sa ESG ciljevima kompanije.
  • Uspostaviti stručni odobor za nadzor specifičnih područja upravljanja, kao što su upravljanje klimatskim i okolišnim rizicima.
  • ESG treba biti redovna tačka dnevnog reda.
  • Uspostaviti sistem praćenja ESG podataka, te kontinuirano raditi na prepoznavanju područja koja se mogu poboljšati u segmentu održivog poslovanja.
  • Transparentno i redovno izvještavati prema interesnim grupama o aktivnostima održivosti kompanije.