Da li se isplati ugradnja solarne elektrane na kući, da li Vaš račun za električnu energiju može biti 0 KM, koliko se ovaj model primjenjuje u Bosni i Hercegovini? Ovo su pitanja na koje je odgovor dao gospodin Josip Dolić, stručnjak za energetsko pravo, a cijeli tekst prenosimo u izvornoj formi sa stranice na linku.
Konačno model koji ima smisla
Model prosuminga u Republici Srpskoj se primjenjuje u praksi već neko vrijeme. Ali sada svjesno govorim o Federaciji BiH. Razlog je jednostavan, u Federaciji FBiH sad ulazimo u fazu stvarne primjene. Kreću prve instalacije i formiraju se prva iskustva građana. Drugim riječima, ovo više nije priča o propisima. Ovo je priča o konkretnim odlukama i konkretnom novcu. Treba reći i nešto što se kod nas rijetko kaže naglas, Federacija BiH i Republika Srpska su napravile dobar potez. Napokon imamo model u kojem građanin može sam sebi pomoći. Kroz koncept aktivnog kupca i neto mjerenja:
- proizvodiš vlastitu energiju
- upravljaš svojom potrošnjom
- izlaziš iz pasivne uloge
Do sada je logika bila jednostavna: trošiš i plaćaš. Danas dolazimo do toga da: proizvodiš, planiraš i optimiziraš.
Malo realnosti: nije baš „struja 0 KM“!
Da, solar ima smisla. Može značajno smanjiti račun. U nekim mjesecima račun može biti vrlo nizak. Ali ipak nije riječ o besplatnoj energiji.
- mrežarina se i dalje plaća,
- sustav zahtijeva početnu investiciju
- proizvodnja i potrošnja nisu uvijek usklađene
Uloga ODS-a: sustav iza sustava
U cijeloj priči postoji još jedan akter o kojem se rijetko govori, a to je operator distribucijskog sustava (ODS). Mnogima je to u Federaciji BiH još uvijek poznato kao Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda HZ HB. Međutim, bez njih, prosuming ne bi bio moguć. ODS:
- izdaje elektroenergetsku suglasnost,
- provjerava može li mreža prihvatiti vašu elektranu,
- omogućava priključenje,
- ugrađuje i održava brojilo,
- upravlja mrežom koja mora raditi za sve.
Drugim riječima, i kada proizvodite vlastitu energiju i dalje ste dio sustava i plaćate neke troškove.
Zašto se mrežarina plaća?
Ovo je dio koji često izaziva najviše nerazumijevanja. Proizvodite energiju, ali mrežu koristite svaki dan:
- kada nema sunca,
- kada vam treba dodatna energija,
- kada višak predajete u sustav.
Mreža u tom smislu funkcionira kao “virtualna baterija”. A ta baterija: postoji, održava se, i košta. Zato mrežarina nije problem. To je cijena fleksibilnosti i sigurnosti.
Isplativost? Najvažnije pitanje.
Najčešće pitanje koje dobivam je jednostavno: Ako imam 5.000 do 10.000 KM, isplati li se? Kratki odgovor je: može se isplatiti. Ali ne uvijek i ne svima jednako i tu je kvaka. U tipičnom, povoljnom scenariju, sustav snage oko 6 kW košta između cca. 6.000 i 8.000 KM, proizvodi približno cca. 6.000 do 7.000 kWh godišnje i donosi uštedu od oko 800 do 1.200 KM. To daje okvirni povrat investicije od šest do devet godina.
Ali to su idealni uvjeti. A realnost je uvijek malo složenija. U praksi, isplativost ne određuje tehnologija, nego kontekst. Prvo i najvažnije je vaša potrošnja. Ako već sada trošite malo električne energije, ušteda će biti ograničena. Ako imate veću i stabilnu potrošnju, sustav ima više smisla.
Drugo je vrijeme kada trošite energiju. Solar proizvodi danju. Ako najveći dio potrošnje imate navečer, koristite manji dio vlastite proizvodnje. Nije isto imate li kuću koja “živi danju” ili dom u kojem se većina potrošnje događa navečer.
Treći faktor je sam objekt. Krov, orijentacija i eventualno zasjenjenje. Dva identična sustava na dvije različite kuće mogu davati značajno različite rezultate.
I na kraju, ali ne manje važno, način razmišljanja. Onaj tko prilagodi svoje navike i pomakne dio potrošnje u vrijeme kada sustav proizvodi energiju, iz istog sustava će dobiti više. Problem nastaje kada se ova pitanja preskoče. U praksi često vidim da se sustav uzima “po preporuci”, da se snaga određuje otprilike i da se ne analizira stvarna potrošnja. Očekivanja tada budu jedno, a stvarni rezultat nešto drugo.
Solar nije “plug & play investicija”, jeste u tehničkom smislu, ali on traži barem osnovno razumijevanje vlastitog načina potrošnje. Zato je važno jasno reći što zapravo kupujete.
Ne kupujete „struju 0 KM“. Ne kupujete sigurnu zaradu. Kupujete mogućnost da dugoročno smanjite trošak, da se djelomično zaštitite od rasta cijena energije i da preuzmete kontrolu nad vlastitom potrošnjom. I to je velika stvar. Ali samo ako je odluka donesena na temelju realnih podataka. Računica može biti vrlo dobra. Ali nije automatski dobra. U nekim slučajevima povrat može biti kraći od šest godina. U drugima se može produžiti na deset ili više. Zato je možda najvažnije ne krenuti od pitanja koliko panela uzeti, nego od pitanja kako zapravo trošite energiju. Tu počinje dobra odluka!
Između teorije i prakse: gdje se zapravo donosi odluka
Više od 20 godina radim u elektroenergetskom sektoru. Poznajem zakone, pravila i tržište. Ali tek kada sam ušao u vlastiti projekt solarne elektrane, postalo mi je jasno koliko je razlika između teorije i prakse. Na papiru sve izgleda jednostavno. Računica postoji, modeli su definirani, postupci su jasni.
Međutim, tek kada krenete analizirati vlastitu potrošnju, prolaziti proceduru i donositi konkretne odluke, shvatite koliko detalji zapravo odlučuju. I koliko je lako pogriješiti ako se u cijeli proces uđe bez ozbiljne pripreme. I tu dolazimo do najčešće greške. Greška nije u panelima, invertoru, jeftinijim ili skupljim nosačima panela i sl.
Greška je u odluci prije panela. Ljudi često kopiraju tuđa rješenja, uzimaju sustave „po preporuci“ ili vjeruju pojednostavljenim porukama iz oglasa. A realnost je jednostavna, svaki objekt je drugačiji i svaka potrošnja ima svoju logiku. Ono što je dobro za jednog, ne mora biti dobro za drugog.
Zbog toga očekivanja znaju biti jedno, a stvarni rezultat nešto sasvim drugo. S druge strane, postoji i nešto što se često zanemaruje. Prosuming nije samo financijska odluka. On mijenja način razmišljanja. Onaj tko uđe u ovaj model počinje pratiti svoju potrošnju, razumjeti kada i zašto troši energiju i razmišljati o proizvodnji, a ne samo o računu. Drugim riječima, postaje stvarno aktivan kupac.
I dugoročno gledano, to je možda i najveća vrijednost cijele priče. Zato je važno razumjeti i širi kontekst trenutka u kojem se nalazimo. Sada smo u fazi u kojoj se sve odlučuje. Formiraju se prva stvarna iskustva i donose prve odluke građana. Upravo te odluke će odrediti hoće li prosuming u Federaciji BiH biti percipiran kao uspješna priča ili kao još jedna propuštena prilika. A razlika između ta dva scenarija neće biti u tehnologiji. Bit će u razumijevanju prosuminga na početku odnosno u trenutku donošenja odluke.
Zaključak: dobra prilika, ali samo uz pravu odluku
Prosuming u Federacija BiH je bez dileme dobra i potrebna stvar i u svakom slučaju dobra stvar za krajnje potrošače el. energije. To je realna prilika i važan korak naprijed. Ali nije čarobno rješenje. I nije odluka koju treba donositi na brzinu. Ako razmišljate o ulaganju, nemojte prvo gledati panele. Pogledajte sebe, svoju potrošnju, svoje navike i svoje potrebe! Jer upravo tu nastaje razlika između dobre i loše investicije. I potpuno otvoreno:
- ako nešto ne razumijete – pitajte!
- ako niste sigurni – posavjetujte se!
Platiti dobar savjet na početku često je najjeftinija odluka koju možete donijeti, možda čak uz dobro objašnjenje shvatite da vam to uopće i ne treba. Jer realnost je jednostavna:
- onaj tko prodaje sustav želi prodati što više,
- vi želite kupiti ono što vam stvarno treba!
Ta razlika je ključna. I upravo zato mala greška na početku može značiti veliku razliku kroz godine.
