Britanski fizičar Stephen Hawking je u jednom od svojih intervjua rekao: „Ne mislim da će ljudska rasa preživjeti sljedećih hiljadu godina, osim ako se ne proširimo u svemir“, tvrdeći da je život na jednoj planeti previše izložen katastrofama. Ta poruka se danas osjeća oštrije, u eri rekordnih vrućina i rastućih nivoa mora i okeana koje sve više pogađaju stanovništvo u priobalskim područjima.
Upozorenje za krhku planetu
U intervjuu iz 2001. godine za britanske novine The Daily Telegraph, upozorio je da „postoji previše nesreća koje mogu zadesiti život na jednoj planeti“ te je tvrdio da čovječanstvo treba da „dosegne zvijezde kako bi smanjilo rizik od izumiranja“.
Tokom godina ponavljao je zabrinutost u razgovorima, člancima i dokumentarcima, ukazujući na nuklearni rat, nekontrolisane klimatske promjene, vještački pokrenute pandemije, nekontrolisanu vještačku inteligenciju i brzi rast stanovništva kao prijetnje koje bi, po njegovom mišljenju, mogle uništiti civilizaciju u narednih hiljadu godina. On je naseljavanje svemira vidio kao dugoročnu sigurnosnu mrežu za čovječanstvo.
Klimatske promjene ubrzavaju vrijeme
Njegove izjave od prije 25 godina danas imaju jak odjek i značenje. Prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC), globalno zagrijavanje dostiglo je oko 1,1 stepen Celzijusa iznad predindustrijskog nivoa do 2020. godine, uglavnom zbog emisija stakleničkih plinova iz sagorijevanja fosilnih goriva i neodrživog korištenja zemljišta.
Ove promjene za svakodnevni život građana se manifestuju kroz veće račune za struju tokom rekordnih ljetnih vrućina, poplavljene prostore i obradive površine nakon intenzivnih pljuskova, te žetve pogođene sušama ili kasnim mrazevima. Istovremeno, oko milion životinjskih i biljnih vrsta je danas ugroženo izumiranjem, jer se gubitak staništa, zagađenje, invazivne vrste i klimatske promjene gomilaju.
Najnoviji Izvještaj o jazu emisija 2025 Programa UN-a za okoliš sugeriše da bi se svijet, sa sadašnjim politikama, i dalje mogao kretati prema zagrijavanju od otprilike tri stepena u ovom vijeku, što je daleko iznad temperaturnih granica koje su vlade obećale da će slijediti u Pariškom sporazumu.
Planeta Zemlja – jedini zrak za disanje
Suočeni sa ovim problemima, primamljivo je zamisliti rakete i kolonije van planeta kao pravo rješenje. Hawking je vjerovao da će izgradnja trajnih ljudskih naselja izvan Zemlje biti neophodna u vrlo dugim vremenskim okvirima. Ipak, stručnjaci često naglašavaju da bi u doglednoj budućnosti, svaka baza na Mjesecu ili Marsu smjestila samo male posade u teškim uslovima, snabdijevane sa Zemlje i zaštićene tehnologijom koja može otkazati.
Za gotovo sve ostale, jedini zrak za disanje, obradivo tlo i pitka voda i dalje će biti ovdje, kod kuće. Zato je smanjenje emisija, širenje obnovljivih izvora energije, zaštita šuma i okeana te redizajn gradova za čistiji transport mnogo važnije od nade u brzi put za bijeg. Hladnija planeta i zdraviji ekosistemi su, u velikoj mjeri, najpraktičnija polisa “životnog osiguranja” koju imamo.
U praktičnom smislu, Hawkingovo upozorenje zvuči manje kao poziv da odustanemo od Zemlje, a više kao podsjetnik da naše pametne tehnologije mogu ili produbiti rizike ili nam pomoći da se povučemo s ruba propasti.
Izvor informacija: https://www.ecoticias.com/en/stephen-hawking-scientist-i-dont-think-humanity-will-survive-the-next-thousand-years-at-least-not-without-expanding-into-space/27647/
