Održivost se danas javlja tamo gdje kompanije najviše osjećaju: troškovi energije, otpornost imovine, regulatorna izloženost i pristup kapitalu. Ulaganja u čistu energiju nastavljaju obarati rekorde čak i dok klimatska svjetska politika ostaje neriješena. Fizički klimatski rizici sve više remete poslovanje kompanija širom svijeta.
Globalna ulaganja u čistu energiju dostigla su novi rekord od oko 2,2 milijarde dolara u 2025. godini. Uprkos različitim političkim signalima i retorici, fizički klimatski rizik ostaje u fokusu. Ekstremne vrućine, poplave, oluje, ograničene količine pitke vode zaustavljaju proizvodnje, oštećuju postrojenja, dovode do poremećaja u lancu snabdijevanja.
Sticanje prednosti na tržištu
Klimatski rizik predstavlja kombinaciju fizičkog rizika, rizika tranzicije, rizika odgovornosti i sistemskog rizika. Institucionalni investitori i regulatori sve više tretiraju ove rizike kao finansijski značajne, posebno za sektore koji intenzivno koriste infrastrukturu i imovinu.
Analiza klimatskih rizika nije vježba izvještavanja, ona je temelj za procjenu cijena osiguranja, vijeka trajanja imovine, kapitalnih izdataka i uslova kreditiranja. Kompanije koje odgađaju djelovanje, čekajući regulatornu smjernicu, dugoročno mogu generisati veće troškove, dok će konkurencija steći prednost zbog jeftinije energije i poboljšane otpornosti.
CO2 i biodiverzitet dio finansijske analize kompanija
Održivo finansiranje također pooštrava svoj fokus. Prema istraživanju kompanije Accenture, 95% izvršnih direktora navodi usklađenost s propisima kao prioritet, dok se gotovo svi slažu da privatni sektor mora biti predvodnik tranzicije održivosti kroz održive proizvode i usluge. Ulaganje u održivo poslovanje vrši povrat kroz smanjeni rizik, poboljšanu otpornost i nove prihode.
Osim ugljika, rizici vezani za prirodu i biodiverzitet postaju dio finansijske analize. Investitori sve više proučavaju deforestaciju, korištenje zemljišta, vodosnadbijevanje i uslove rada u globalnim lancima opskrbe. Napori cirkularne ekonomije se prebacuju sa recikliranja na sisteme vođene dizajnom koji smanjuju troškove životnog ciklusa i izloženost resursima.
Dvije strane umjetne inteligencije
Analitičari koji se bave klimatskim tehnologijama ukazuju da umjetna inteligencija i održivost može biti mač sa dvije oštrice – AI je ključna za upravljanje ESG podacima i rizikom, ali se sve više ispituje zbog potrošnje energije, potrošnje vode i značajnih CO2 emisija koje emituju ogromni centri podataka. Drugi upozoravaju da era umjetne inteligencije ulazi u fazu u kojoj je „disciplina važnija od eksperimentiranja“, posebno kako rastu troškovi infrastrukture. Za menadžmente kompanija rast centara podataka kojima se ne upravlja na ispravan način može uzrokovati operativne troškove i reputacijski rizik. Ako se dobro upravlja, može katalizirati obnovljive izvore energije, dugoročne ugovore o energiji i ulaganja u otpornost mreže.
Izvor informacija: A Sustainability Shift In 2026? What Every CEO Should Know
