Već smo ranije pojasnili šta su energetske zajednice te da njihov cilj nije stvaranje profita, već smanjenje troškova energije, povećanje energetske nezavisnosti i doprinos zaštiti okoliša. U ovom tekstu ćemo se osvrnuti na nekoliko praktičnih primjera energetskih zajednica u državama koje su po resursima slične Bosni i Hercegovini.
SLOVENIJA
Slovenija je među prvim zemljama u regiji koja je sistemski prepoznala potencijal energetskih zajednica. Projekt sunčana škola Hrastnik je realizovan na krovu Osnovne škole narodnog heroja Rajka u Hrastniku, s ciljem napajanja energetske zajednice koju je formirala Energetska zadruga Zeleni Hrastnik. Projekt obuhvaća otprilike 300 kW instalirane snage, čime je postala jedna od najvećih solarnih elektrana za zajedničku samoopskrbu u Sloveniji. Elektrana osigurava električnu energiju za 16 stanova u blizini, tri javne zgrade (općinska zgrada, škola, bazen), manji trgovački prostor i dva privredna subjekta. Radi se o kombinovanom privatnom i javnom finansiranju gdje je 20% sredstava osigurano udjelima članova zadruge, 20% subvencijom ministarstva, a ostatak kreditom iz Ekosklada (slovenski ekofond). Zajednicu čini 17 fizičkih osoba, dva privredna društva, općina i općinski zavodi koji su istovremeno i vlasnici i korisnici elektrane, čime ostvaruju ekološke i ekonomske koristi. Primjenjuje se model neto mjerenja gdje se proizvedena energija oduzima od potrošene, što omogućava smanjenje troškova električne energije za oko 30% u prvoj fazi, a nakon otplate kredita i do 65%. Projekt pokazuje prednosti demokratskog upravljanja i lokalne koristi, uz transparentno sudjelovanje građana i javnih institucija.
HRVATSKA
Projekt „Moja energetska zajednica – MEC” provodi se u općini Rugvica kod Zagreba i predstavlja prvu registrovanu energetsku zajednicu građana u Hrvatskoj. Zajednicu čine četiri porodične kuće koje zajednički koriste električnu energiju iz solarne elektrane instalirane na krovu jedne od njih, s ukupnom snagom od 3,6 kW i godišnjom proizvodnjom od oko 4.000 kWh. Model služi kao pilot za testiranje regulatornog okvira i prikaz stvarnih koristi energetskih zajednica u praksi. Projekat je realizovan uz vlastita sredstva članova i tehničku podršku organizacija DOOR i Zelene energetske zadruge (ZEZ). Svaka kuća ima jednako pravo odlučivanja o upravljanju energijom i budućim ulaganjima. Cilj je stvoriti održiv model lokalne samoopskrbe energijom, koji će se moći proširiti na veće zajednice i stambene zgrade. Očekuje se smanjenje računa za električnu energiju do 40% i poticanje građana na veće uključivanje u obnovljive izvore energije.
SRBIJA
U Srbiji su prve energetske zadruge tek u nastajanju, ali već daju obećavajuće rezultate. Zadruga Elektropionir, osnovana u Beogradu, pokrenula je projekte na krovovima u gradskim i seoskim sredinama, uključujući male solarne elektrane na Staroj planini. Na krovovima doma kulture i zgrade mjesne zajednice instalirane su dvije solarne elektrane, svaka snage 5 kW, koje proizvode električnu energiju za potrebe lokalnih zajednica. Iako su projekti snage svega nekoliko kilovata, oni dokazuju da se model može primijeniti i bez velikih početnih ulaganja. Elektrane su u vlasništvu zadruge i lokalne zajednice, a proizvedena energija koristi se za napajanje javnih objekata i podršku lokalnim inicijativama. Projekat je finansiran kombinacijom donacija, vlastitih ulaganja zadruge i doprinosa lokalnog stanovništva. Višak sredstava od proizvodnje koristi se za obnovu infrastrukture i društvene projekte u selima. Smanjuje se emisija CO₂ i povećava energetska neovisnost planinskih sela koja često imaju problem nestabilne opskrbe. Model „Solarna Stara” postala je prvi primjer zadružne solarne elektrane u Srbiji, a Elektropionir planira slične projekte i u drugim dijelovima zemlje. Članovi zajednice zajednički ulažu u opremu, dijele proizvedenu energiju i uštede, te imaju jednak pristup informacijama i odlučivanju. To je pristup koji bi mogao biti posebno koristan za manje općine u BiH, gdje su i finansijski i tehnički kapaciteti ograničeni.
Šta povezuje ove primjere i zašto su važni za BiH?
Zajedničko svim primjerima je nekoliko ključnih elemenata:
- uloga zajednice i lokalne uprave: općine ili gradovi stavljaju na raspolaganje krovove javnih objekata (škole, vrtići, tržnice), dok građani ulažu sredstva i zajedno koriste proizvedenu energiju;
- pristup “odozdo prema gore”: inicijativa dolazi od građana i lokalnih organizacija, a ne od velikih energetskih kompanija;
- mala ulaganja, veliki efekti: i relativno male instalacije od 20–100 kW mogu znatno smanjiti račune i emisije CO₂, a istovremeno podići svijest o važnosti energetske nezavisnosti;
Energetske zajednice nisu samo tehnološki projekti, već društveni pokreti koji povezuju građane, općine i lokalne kompanije. Slovenija, Hrvatska i Srbija pokazuju da je moguće započeti i sa malim kapacitetima, a zatim graditi sistem korak po korak. Bosna i Hercegovina, sa svojim prirodnim resursima i sve većim interesom za zelenu energiju, ima idealne uslove da razvije vlastiti model – zasnovan na zajedništvu, odgovornosti i lokalnoj snazi.
