Kako se navodi u knjizi „Embedding Sustainability“ autorica Lisen Wiren i Pie Heidenmark Cook, opredjeljenje kompanija da implementiraju održivost u svoje poslovne modele prevazilazi moralne i etičke razloge.
Naime, integracijom održivosti u svoje poslovne modele kompanije mogu smanjiti troškove, poslovati efikasnije, poboljšati reputaciju, potaknuti inovacije, biti spremne za trenutne i buduće zakonske okvire, privući i zadržati investitore, kao i najbolje zaposlenike – sve to im može dati konkurentsku prednost i povećati dugoročnu vrijednost.
Održivo poslovanje može ponuditi direktne finansijske povrate
Razmotrimo slučaj obnovljive energije. Početni troškovi mogu biti visoki, ali povrat ulaganja tokom vremena može biti još značajniji kako troškovi fosilnih goriva rastu, a obnovljiva tehnologija nastavlja da se poboljšava. Prema Our World in Data, cijena solarne energije pala je gotovo 90% između 2009. i 2019. godine. Cijena energije koja se dobija putem vjetroelektrana smanjila se za 70% tokom deset godina, čineći izvore zelene energije najjeftinijim opcijama na većini mjesta na Zemlji. Tehnologije baterija su doživjele slična smanjenja troškova od blizu 20%. Razlog tome je prvenstveno ekonomija obima koja se postiže povećanjem obima proizvodnje, tehnološkim napretkom i globalnom konkurencijom u industriji solarnih panela.
Održivost postala značajan kreator vrijednosti brenda
Moderni potrošači su pronicljiviji i vođeni vrijednostima te često traže proizvode i usluge od kompanija koje su u skladu s njihovim ličnim uvjerenjima o životnoj sredini i društvenoj odgovornosti. Oni očekuju da kompanije ne samo da pružaju održivije proizvode i usluge, već i da pokažu snažnu posvećenost ekološkom i društvenom upravljanju. Zaposleni sve više traže rad u kompanijama kojima je održivost prioritet. Shodno tome, održive prakse mogu potaknuti lojalnost kupaca, angažman zaposlenih i ukupnu vrijednost brenda, kao i otvoriti nova tržišta i segment kupaca.
U Norveškoj već dugi niz godina postoji poticaj za električna vozila. Priča o uspjehu norveškog tržišta električnih vozila ukorijenjena je u snažnoj sinergiji između vladinih poticaja i komercijalnih inovacija. Vlada je podržala tržište električnih vozila pružanjem niza atraktivnih pogodnosti kao što su oslobađanje od poreza i razvoj infrastrukture, značajno smanjujući i početne i tekuće troškove posjedovanja električnih vozila. Uz ove vladine mjere, privatni sektor je bio integralni dio prihvatanja električnih vozila, koristeći prednosti proizvodnje zelene energije u zemlji pretežno iz hidroenergije.
Održivost pokreće inovacije „gurajući“ kompanije da razvijaju nove eko prihvatljive proizvode i usluge
Ovakav pristup poslovanju može dovesti do efikasnijih, isplativijih i održivijih načina poslovanja, stvarajući konkurentsku prednost. Kompanije koje pokazuju posvećenost održivosti imaju veću vjerovatnoću da zarade i zadrže svoju društvenu dozvolu za rad od lokalnih zajednica, vlada i regulatornih tijela. Ovo prihvatanje i odobrenje od strane zainteresovanih strana je od ključnog značaja za dugoročnu operativnu stabilnost i uspjeh.
Jedna od evropskih energetskih kompanija u korištenju uglja, Ørsted je evoluirao u globalnog lidera u održivoj energiji. Ova velika promjena ne odnosi se samo na operacije već i na redefinisanje osnovnih kompetencija kompanije po pitanju energije. Umjesto da se nastave oslanjati na fosilna goriva, okrenuli su se održivim izvorima energije.
Trošak nepoduzimanja održivih aktivnosti
Kompanije koje zanemaruju da ugrade održivost u svoj poslovni model mogu se suočiti sa sve većim troškovima sirovina, prekidima u lancu nabavke, regulatornim kaznama i negativnim reakcijama potrošača. Ukoliko kompanije ne poduzmu ništa po pitanju integrisanja održivosti to bi ih moglo mnogo koštati – kako u smislu ljudskog blagostanja, tako i u pogledu ekonomskih posljedica.
Nepovratni trošak i „nasukana imovina“
Nepovratni trošak odnosi se na novac koji je već potrošen i ne može se nadoknaditi. Koncept nepovratnih troškova se stoga vrti oko prethodnih investicija koje smo napravili, a zabluda nastaje kada dopustimo da ti nenadoknadivi troškovi diktiraju naše buduće odluke, umjesto da razmatramo opcije kako napredovati.
S druge strane, „nasukana imovina“ se odnosi na rizik stagnacije s imovinom koja je neupotrebljiva ili manje vrijedna zbog promjena npr. regulatornih okvira ili zahtjeva potrošača. Ovaj način razmišljanja predstavlja značajnu prepreku inovacijama i tranziciji, posebno kada težimo da se okrenemo održivim rješenjima.
Kompanija Interface, vodeći proizvođač pločica za tepihe, uveo je izuzetan pomak ka cirkularnosti u svojoj industriji. Prepoznajući ekološke posljedice tradicionalne proizvodnje tepiha, kompanija je krenula u misiju redizajniranja cijelog životnog ciklusa proizvoda. Interface je uveo sistem “zatvorene petlje”, gdje se stare pločice od tepiha obnavljaju kako bi se stvorile nove, smanjujući potrebu za starim materijalima. Inovirajući kako u dizajnu tako i u proizvodnim procesima, ne samo da su minimizirali otpad, već su se i pozicionirali kao pioniri za održive prakse u industriji podnih obloga.
„Pristrasnost kontinuiteta“ – pretpostavka da će budućnost biti kao prošlost
Kompanije se često ‘kalcificiraju’ oko uspješnog poslovnog modela koji vodi ka kognitivnom učvršćivanju i tendenciji da se umanje prijetnje trenutnom modelu poslovanja, umjesto da istinski razmišljaju o potrebama potrošača i društva, te da se usude da idu protiv norme.
Kompanijama često nedostaju vještine i iskustvo u razumijevanju i procjeni egzistencijalnih/sistemskih rizika, kao što su klimatske promjene, i često nisu obučene da prepoznaju svoju ovisnost o prirodnim i društvenim vrijednostima, kao ni da istinski cijene uticaj eksponencijalnih promjena na poslovanje. Sve ovo dovodi do toga da kompanije ne poduzimaju potrebne mjere ili čekaju predugo.
Sklonost kompanija da razgovaraju u smislu win-win, pokušavajući na taj način da pretvore složene, neizvjesne, sistemske rizike u linearne, finansijske metrike čini ih manje sposobnim da uoče i djeluju na sistemske promjene koje su u igri. Kompanije stoga moraju izgraditi sposobnosti kako bi se bolje nosile s neizvjesnošću i složenošću.
