Evropska komisija je predložila reviziju pravila javnih nabavki koja bi dublje uključila održivost, otpornost i društvenu vrijednost u vladine odluke o nabavkama.
Javne nabavke čine oko 15% BDP-a EU, ili približno 2,9 milijardi dolara svake godine, te obuhvataju transportne mreže, energetske sisteme, javnu infrastrukturu, škole i zdravstvene usluge.
Prema prijedlogu, javne institucije u EU bi uz troškove razmatrali i kvalitet. Ekološki učinak, društveni rezultati, inovacije, sigurnost i otpornost lanca snabdijevanja stoga bi mogli imati veću težinu prilikom dodjele ugovora. Reformu moraju pregovarati Evropski parlament i Vijeće prije nego što stupi na snagu.
Kvalitet dobija na težini prilikom dodjele ugovora
Komisija želi da najbolji odnos cijene i kvaliteta postane standardna metoda dodjele. Kriteriji kvaliteta bi dobili minimalnu težinu od 30%, koja bi se povećavala na najmanje 50% za ugovore koji zahtijevaju velike radove.
Javne institucije u EU bi zadržale diskreciono pravo nad kriterijima kvaliteta odabranim za svaki tender. Uslovi zaštite okoliša bi podrazumijevali uticaj tokom životnog ciklusa proizvoda ili usluge, dok bi se socijalni kriteriji odnosili na pravedne uslove rada. Prijedlog posebno obuhvata „socijalnu inkluziju i integraciju osoba s invaliditetom i osoba u nepovoljnom položaju na tržište rada“, kao i rodnu ravnopravnost, nediskriminaciju i ljudska prava u lancu snabdijevanja.
Za kompanije, ova promjena bi mogla povećati komercijalnu vrijednost kredibilnih klimatskih planova, praksi radne snage i kontrola lanca snabdijevanja. Također bi mogla smanjiti prednost koju imaju ponuđači čija je glavna prednost na javnom tenderu cijena.
Ovaj prijedlog uvodi stroža pravila za javne nabavke u EU kako bi se povećala sigurnost, zaštitila privreda i podstakla održivost. Državne institucije dobijaju veća ovlaštenja za zaštitu kritične infrastrukture, osjetljivih podataka i odbrane od stranog utjecaja.
Poticat će se nabavka iz različitih izvora kako bi se EU bolje pripremila za krize i smanjila zavisnost od drugih država. Pravila jasno definišu koji strani ponuđači mogu učestvovati. Ako neka država ne tretira fer kompanije iz EU, Evropska komisija joj može ograničiti pristup javnim nabavkama.
Za dobijanje poslova sa javnim institucijama, kompanije će morati dokazati stvarne rezultate u oblasti zaštite okoliša, radničkih prava i stabilnosti poslovanja. Ako se usvoji, uredba bi rutinske javne nabavke pretvorila u promišljeniji instrument klimatske, industrijske i sigurnosne politike EU.
Njen globalni učinak mogao bi se proširiti daleko izvan Evrope, jer multinacionalni dobavljači prilagođavaju proizvode, objave i lance snabdijevanja kako bi se takmičili za evropske ugovore.
