Nedostatak padavina je tiha katastrofa koja prazni sela, uništava ekonomiju i mijenja naš svakodnevni život. Od 1900. godine suša je odnijela više od 11 miliona života, dok je preko dvije milijarde ljudi osjetilo njene razorne posljedice u vidu gladi, prisilnih migracija i sukoba oko vode.
Priroda ima svoje mehanizme odbrane: trava postane smeđa i zaustavi rast, drveće ranije odbaci lišće kako bi sačuvalo dragocjenu vlagu. Međutim, kada suša potraje, čak i najotporniji ekosistemi posustaju i umiru.
Pred tom teškom realnošću domaća poljoprivreda se nalazi pred ogromnim izazovom, a sistemski odgovori izostaju. Entitetske vlasti u FBiH i RS-u na apele s terena reaguju uglavnom obećanjima o vanrednim intervencijama, ali konkretne mjere kasne. Iako agrarni savezi traže proglašenje stanja elementarne nepogode kako bi se osigurala namjenska sredstva i sanirale štete, odluka se i dalje prebacuje s općinskog na entitetski nivo.
Nedostatak hrane i rizik od zaraze prijete farmama
Zbog manjka silaže, farmeri su primorani rasprodavati ili klati muzne krave. Dodatni problem predstavljaju opasni toksini u uništenim usjevima, koji ugrožavaju i zdravlje i opstanak farmi. Resorna ministarstva najavljuju ubrzanu isplatu redovnih podsticaja, premija po hektaru i subvencionisanog dizelskog goriva za sjetvu. Međutim, analitičari ističu da je to samo “gašenje požara”- farmerima je novac potreban odmah kako bi pokrili dospjele troškove repromaterijala. Bez toga, mnogi neće moći započeti jesensku sjetvu pšenice i ječma.
Zanemarena infrastruktura i navodnjavanje
Suša na Balkanu više nije izuzetak nego klimatska realnost, ali odnos institucija prema infrastrukturi ostaje nepromijenjen. U BiH se navodnjava samo neznatan procenat obradivih površina, projekti hidromelioracije (građevinski zahvati kojima se vještački reguliše količina vode u tlu radi stvaranja boljih uslova za rast biljaka) napreduju sporo, dok su postojeći kanali zapušteni ili nefunkcionalni.
Ekonomske posljedice i prognoze
Ekonomisti najavljuju novi val poskupljenja hrane, pri čemu će najviše poskupjeti stočna hrana, a posljedično meso i mlijeko. Ukoliko vlasti hitno ne ulože u akumulacije, opremu za navodnjavanje i osiguranje usjeva, suša će nastaviti prazniti naša sela brže od bilo kojeg drugog faktora.
Iako je suša prirodni ciklus koji ne možemo spriječiti, moderne poljoprivredne prakse često dodatno isrepljuju zemljište i čine ga ranjivijim. Savremeni sistemi navodnjavanja i pametno upravljanje resursima jedini su način da ublažimo njen udarac i sačuvamo domaću proizvodnju hrane.
