BiH: Posljedice izostanka strateškog planiranja u energetski sektor
Iako postoji snažan vanjski pritisak i strateško opredjeljenje (poput prekograničnog poreza na ugljik – CBAM koji uvodi EU), BiH tek treba usvojiti jedinstvenu državnu strategiju kojom bi se postizanje neto nulte emisije službeno ozakonilo.
Na nedavnom predavanju koje je održao prof. dr. Izet Smajević, dopisni član ANUBiH i jedan od vodećih stručnjaka iz oblasti energetike i termoenergetike u Bosni i Hercegovini, rečeno je da uprkos intenzivnim međunarodnim klimatskim politikama, potrošnja uglja u svijetu i dalje raste, pri čemu Kina danas troši gotovo 56% ukupnog uglja koji se koristi globalno, dok zajedno Kina i Indija koriste oko 70% svjetske potrošnje uglja.
Posebno je naglašeno da je elektroenergetski sektor danas glavni pokretač rasta potrošnje uglja, te da je proizvodnja električne energije iz uglja 2024. godine dostigla rekordnih 10.700 teravat-sati (TWh). Tokom predavanja otvorena su i ključna pitanja energetske tranzicije, te koliko je Bosna i Hercegovina spremna za cilj nulte emisije CO₂ do 2050. godine, koja bi za posljedicu moglo imati gašenje postojećih energetskih kapaciteta bez adekvatne zamjene.
Profesor Smajević upozorio je da Bosna i Hercegovina već osjeća posljedice višedecenijskog izostanka strateškog planiranja u energetskom sektoru. Podsjetio je da je BiH od 2021. godine počela uvoziti ugalj, dok je proizvodnja električne energije u termoelektranama 2025. godine bila sedam posto manja u odnosu na godinu prije.
New Delhi i Berlin proširuju jedno od najvažnijih svjetskih partnerstava za čistu energiju
U središtu je Pravedna energetska tranzicija, okvir osmišljen kako bi se ekonomije odmaknule od fosilnih goriva uz istovremenu prekvalifikaciju radnika koji su angažovani u ovom sektoru. Za Indiju i Njemačku, tranzicija se ne odnosi samo na zamjenu ugljena solarnom, vjetroelektranom, vodikovom i zelenim mrežama. Radi se i o upravljanju društvenim troškovima promjene.
Dvije zemlje rade na proširenju obnovljivih izvora energije, jačanju elektroenergetskih mreža, izgradnji kapaciteta za skladištenje i stvaranju novih zelenih radnih mjesta. Pravedna energetska tranzicija odnosi se na prelazak s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije na način koji osigurava pravednost, jednakost i uključivost, posebno za radnike, zajednice i regije koje historijski ovise o fosilnim gorivima.
Zajednički izazov tranzicije
Indija se obvezala postići neto nulu emisija stakleničkih gasova do 2070. godine. Također cilja na 50% kumulativnog kapaciteta električne energije iz energetskih izvora koji nisu bazirani na fosilnim gorivima do 2030., što je jednako 500 GW.
Ostvarenje tog cilja zahtijevat će velike strukturne promjene u cijeloj indijskoj energetskoj infrastrukturi. Modeli proizvodnje, prijenosa, distribucije, skladištenja i finansiranja energije moraju se prilagoditi. Istodobno, promjena otvara velike ekonomske mogućnosti u proizvodnji, čistoj tehnologiji i kvalificiranom zapošljavanju.
Njemačka se suočava s drugačijim, ali povezanim izazovom. Obvezala se na klimatsku neutralnost najkasnije do 2045. godine. Da bi ostvarila taj cilj, zemlja mora postupno ukinuti fosilna goriva u proizvodnji električne energije i povećati udio obnovljivih izvora energije u bruto potražnji za električnom energijom na 80% do 2030.
Obje zemlje imaju regije oblikovane ugljenom. To čini društvenu dimenziju tranzicije politički važnom. Vjerodostojna strategija čiste energije stoga mora uključivati prekvalifikaciju, lokalna ulaganja i zaštitu onih koji su najviše izloženi poremećajima.
