Iako senzacionalistički medijski naslovi širom svijeta ponekad ukazuju da ESG prestaje biti fokus investitora i kompanija, ono što zvanična istraživanja pokazuju jeste da finansijske institucije i korporacije sve više integrišu održivost u svoje poslovne strategije.
Ovogodišnje istraživanje potvrđuje da su ESG (skraćenica za mjerenje i upravljanje ekološkim, društvenim i upravljačkim performasama kompanije) i održivost duboko ukorijenjeni kod mnogih institucionalnih investitora koji su spremni da doprinesu ispunjenju ciljeva poput postizanja neto nulte emisije ugljika do 2050. godine.
Narednih nekoliko godina su ključne u tom pogledu, a dva najveća prioriteta za investitore na globalnom nivou su „dekarbonizacija portfelja“ (74%) i „društvena pitanja“ (71%), „pravedna tranzicija“ (52%) i „očuvanje biodiverziteta“ (55%). Također, većina investitora „očekuje da će se napredak ka održivosti nastaviti istim tempom od sada do 2030. godine“, dok samo 16% misli da će se to usporiti.
Ono što je izvjesno jeste da održivo poslovanje ostaje dio poslovnih modela, iako je očekivati da će se rasprava o ovoj temi nastaviti u budućnosti. Naravno, postoje složeni politički, tehnički, resursni izazovi koje treba riješiti. Na primjer, jedan od izazova je i matrica materijalnosti – da li se rukovoditi finansijskom ili dvostrukom matricom materijalnosti za procjene ESG učinka. Finansijska matrica, koja se većinom koristi, kvantificira ESG pitanja koja su važna za stvaranje vrijednosti za dioničare, odnosno pitanja koja predstavljaju rizike za kompaniju. S druge strane, dvostruka materijalnost pokušava izmjeriti i utjecaj kompanije, odnosno pozitivne i negativne eksterne faktore koje ona stvara u okruženju u kojem djeluje.
Imati plan, ciljeve i biti iskren
Kritičari strategije održivosti često ukazuju na greenwashing odnosno preuveličavanja ESG napora od strane kompanija i investitora, ali i na greenhushing praksu pojedinih kompanija koje izvještavaju isključivo o pozitivnim koracima koje je njihova kompanija poduzela u okviru održivog poslovanja, izostavljajući oblasti koje se trebaju unaprijediti.
I jedno i drugo ima svoje mjesto za kritiku te upravo zato kompanije moraju biti jasne na koji način kreiraju vrijednost za sve svoje stakeholders (interesne grupe). Materijalna ESG pitanja trebaju biti integrisana u strateški okvir – šta kompanija istinski može učiniti kako bi se suočila s društvenim i ekološkim izazovima te istovremeno osigurala dugoročne povrate za svoje dioničare.
Skoro sve kompanije imaju negativan eksterni uticaj na okruženje u kojem posluju. Takvi uticaji su neizbježni a da bi bila odgovorna kompanija mora imati plan i postaviti ciljeve za smanjenje negativnih uticaja. Uobičajen primjer su ciljevi za smanjenje emisija ugljika. Postavljanje ciljeva može potaknuti inovacije i biti izvor konkurentske prednosti, a kompanija mora biti iskrena prema stakeholder-ima i komunicirati jasno svoje ciljeve te stepen njihovog ispunjenja na godišnjem nivou.
Značaj zakonskog okvira i standarda izvještavanja
Donošenje jasnog zakonskog okvira je primarni način ublažavanja negativnih utjecaja kompanija na okruženje u kojem posluju. Uzmimo primjer CBAM-a koji se tiče direktno bh. kompanija. Naime, EU Uredbom 2023/956 uveden je CBAM Mehanizam za graničnu prilagodbu emisija, a koji se odnosi na zemlje koje nisu dio EU. Cilj Uredbe je smanjenje emisija ugljika, određivanje pravedne cijene ugljika emitovanog tokom proizvodnje robe s visokim emisijama ugljika uvezene u EU i poticanje čišće industrijske proizvodnje primjenom metodologije za izračun ugrađenih emisija.
S druge strane, velika polemika se u zadnjih godinu dana vodi o standardima izvještavanja koji su temelj za transparentnost o ESG pitanjima. Zahtjevi za izvještavanjem o održivosti u EU bili su podložni značajnim promjenama u posljednjih nekoliko godina uvođenjem Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), koja je zamijenila Direktivu o nefinansijskom izvještavanju. U januaru 2025. Evropska komisija je objavila Kompas konkurentnosti za EU kojim su utvrđeni planovi Evropske komisije za narednih pet godina i njena vizija za jačanje konkurentnosti EU. Ključni elementi uključivali su potrebu da se smanji teret izvještavanja koji je definisan ESRS standardima (European Sustainability Reporting Standards).
Opšteprihvaćeni standardi izvještavanja su Globalna inicijativa za izvještavanje (GRI). Oni pored fokusa na finansijske rizike naglašavaju i materijalnost utjecaja, odnosno način na koji organizacija utječe na okoliš, ljude i društvo. Globalna važnost GRI-a je ojačana kroz saradnju sa Međunarodnim odborom za standarde održivosti (ISSB), dopunjujući zahtjeve izvještavanja o nadležnostima.
Danas više od 70% najvećih svjetskih kompanija koristi GRI za izvještavanje o održivosti u više od 100 zemalja. Iskreno izvještavanje primjenom standarda je način da se izbjegne prethodno spomenuti greenwashing i greenhushing. Kompanije koje koriste GRI okvir izvještavanja trebale bi da nastave da to čine obzirom da ovaj okvir daje odličnu bazu i zadovoljava sadašnje i buduće potrebe tržišta za relevantnim ESG podacima.
Autorica: Amra Tabaković, ESG konsultantica i ekspertica za korporativne komunikacije u segmentu održivosti
Kompanija KORISNO doo Vam pruža usluge izrade izvještaja održivosti, kreiranje i implementaciju ESG strategije, kreiranje I implementaciju komunikacijske strategije u segment održivosti, te procjenu okolišnih rizika.
