Na čelu liste nalazi se Saudi Aramco sa 1.839 metričkih tona ekvivalenta ugljen-dioksida (MtCO2e), što čini 4,38% globalnih emisija CO2. Da je Aramco država, bio bi četvrti najveći zagađivač na svijetu, odmah iza Kine, SAD-a i Indije. Odmah iza saudijske kompanije našle su se Coal India (najveći svjetski državni proizvođač uglja) i CHN Energy (kineska državna rudarska i energetska kompanija). Njihove emisije činile su 3,68%, odnosno 3,65% globalnih emisija CO2. Američke kompanije ExxonMobil i Chevron, te britanski Shell, također su se našle među prvih 20, zajedno s nekoliko drugih kineskih kompanija.

Sagorijevanje uglja, prirodnog gasa i nafte radi proizvodnje električne i toplotne energije predstavlja najveći pojedinačni izvor globalnih emisija gasova sa efektom staklene bašte (GHG). Ti gasovi su glavni uzročnici globalnog zagrijavanja jer zadržavaju toplotu u atmosferi i podižu temperaturu Zemljine površine.

Globalna potrošnja fosilnih goriva više se nego udvostručila u posljednjih 50 godina, dok zemlje širom svijeta nastoje poboljšati životni standard i ekonomski učinak. Godine 2023. tri najsnažnija staklenička plina – ugljen-dioksid (CO2), metan i azotni oksid – dostigla su rekordne nivoe.

Slika u nastavku prikazuje isporuku fosilnih goriva prema izvoru u 2025. godini:

https://ourworldindata.org/grapher/energy-mix?source=fossil_fuels&metric=by_source

Koraci unazad

Vodeće energetske kompanije su posljednjih mjeseci pojačale fokus na fosilna goriva. Britanski BP najavio je smanjenje ulaganja u obnovljive izvore energije te fokus na povećanje proizvodnje nafte i gasa na oko 2,3 do 2,5 miliona barela ekvivalenta nafte dnevno do 2030. godine. Konkurentske kompanije TotalEnergies i Equinor također su smanjile planove ulaganja u energiju s niskim udjelom ugljika, dok su se Shell, ExxonMobil i Chevron obavezali na povećanje proizvodnje fosilnih goriva.

Do ovog masovnog zaokreta je došlo sa agendom Trumpove administracije pod sloganom „drill, baby, drill“. Tokom prvog mjeseca mandata, predsjednik je povukao SAD iz Pariškog sporazuma i drugih klimatskih obaveza te otvorio dodatna područja za istraživanje nafte i gasa. Sjedinjene Američke Države trenutno proizvode više nafte nego bilo koja druga država u bilo kojem trenutku u prošlosti.

Izvor: https://earth.org/36-fossil-fuel-giants-responsible-for-half-of-worlds-co2-emissions-report/

The post 36 giganata proizvelo više od 20 milijardi tona emisija CO2 appeared first on ESG Korisno.

Javne nabavke čine oko 15% BDP-a EU, ili približno 2,9 milijardi dolara svake godine, te obuhvataju transportne mreže, energetske sisteme, javnu infrastrukturu, škole i zdravstvene usluge.

Prema prijedlogu, javne institucije u EU bi uz troškove razmatrali i kvalitet. Ekološki učinak, društveni rezultati, inovacije, sigurnost i otpornost lanca snabdijevanja stoga bi mogli imati veću težinu prilikom dodjele ugovora. Reformu moraju pregovarati Evropski parlament i Vijeće prije nego što stupi na snagu.

Kvalitet dobija na težini prilikom dodjele ugovora

Komisija želi da najbolji odnos cijene i kvaliteta postane standardna metoda dodjele. Kriteriji kvaliteta bi dobili minimalnu težinu od 30%, koja bi se povećavala na najmanje 50% za ugovore koji zahtijevaju velike radove.

Javne institucije u EU bi zadržale diskreciono pravo nad kriterijima kvaliteta odabranim za svaki tender. Uslovi zaštite okoliša bi podrazumijevali uticaj tokom životnog ciklusa proizvoda ili usluge, dok bi se socijalni kriteriji odnosili na pravedne uslove rada. Prijedlog posebno obuhvata „socijalnu inkluziju i integraciju osoba s invaliditetom i osoba u nepovoljnom položaju na tržište rada“, kao i rodnu ravnopravnost, nediskriminaciju i ljudska prava u lancu snabdijevanja.

Za kompanije, ova promjena bi mogla povećati komercijalnu vrijednost kredibilnih klimatskih planova, praksi radne snage i kontrola lanca snabdijevanja. Također bi mogla smanjiti prednost koju imaju ponuđači čija je glavna prednost na javnom tenderu cijena.

Ovaj prijedlog uvodi stroža pravila za javne nabavke u EU kako bi se povećala sigurnost, zaštitila privreda i podstakla održivost. Državne institucije dobijaju veća ovlaštenja za zaštitu kritične infrastrukture, osjetljivih podataka i odbrane od stranog utjecaja.

Poticat će se nabavka iz različitih izvora kako bi se EU bolje pripremila za krize i smanjila zavisnost od drugih država. Pravila jasno definišu koji strani ponuđači mogu učestvovati. Ako neka država ne tretira fer kompanije iz EU, Evropska komisija joj može ograničiti pristup javnim nabavkama.

Za dobijanje poslova sa javnim institucijama, kompanije će morati dokazati stvarne rezultate u oblasti zaštite okoliša, radničkih prava i stabilnosti poslovanja. Ako se usvoji, uredba bi rutinske javne nabavke pretvorila u promišljeniji instrument klimatske, industrijske i sigurnosne politike EU.

Njen globalni učinak mogao bi se proširiti daleko izvan Evrope, jer multinacionalni dobavljači prilagođavaju proizvode, objave i lance snabdijevanja kako bi se takmičili za evropske ugovore.

The post Prilagodba proizvoda za EU tendere appeared first on ESG Korisno.

Priroda ima svoje mehanizme odbrane: trava postane smeđa i zaustavi rast, drveće ranije odbaci lišće kako bi sačuvalo dragocjenu vlagu. Međutim, kada suša potraje, čak i najotporniji ekosistemi posustaju i umiru.

Pred tom teškom realnošću domaća poljoprivreda se nalazi pred ogromnim izazovom, a sistemski odgovori izostaju. Entitetske vlasti u FBiH i RS-u na apele s terena reaguju uglavnom obećanjima o vanrednim intervencijama, ali konkretne mjere kasne. Iako agrarni savezi traže proglašenje stanja elementarne nepogode kako bi se osigurala namjenska sredstva i sanirale štete, odluka se i dalje prebacuje s općinskog na entitetski nivo.

Nedostatak hrane i rizik od zaraze prijete farmama

Zbog manjka silaže, farmeri su primorani rasprodavati ili klati muzne krave. Dodatni problem predstavljaju opasni toksini u uništenim usjevima, koji ugrožavaju i zdravlje i opstanak farmi. Resorna ministarstva najavljuju ubrzanu isplatu redovnih podsticaja, premija po hektaru i subvencionisanog dizelskog goriva za sjetvu. Međutim, analitičari ističu da je to samo “gašenje požara”- farmerima je novac potreban odmah kako bi pokrili dospjele troškove repromaterijala. Bez toga, mnogi neće moći započeti jesensku sjetvu pšenice i ječma.

Zanemarena infrastruktura i navodnjavanje

Suša na Balkanu više nije izuzetak nego klimatska realnost, ali odnos institucija prema infrastrukturi ostaje nepromijenjen. U BiH se navodnjava samo neznatan procenat obradivih površina, projekti hidromelioracije (građevinski zahvati kojima se vještački reguliše količina vode u tlu radi stvaranja boljih uslova za rast biljaka) napreduju sporo, dok su postojeći kanali zapušteni ili nefunkcionalni.

Ekonomske posljedice i prognoze

Ekonomisti najavljuju novi val poskupljenja hrane, pri čemu će najviše poskupjeti stočna hrana, a posljedično meso i mlijeko. Ukoliko vlasti hitno ne ulože u akumulacije, opremu za navodnjavanje i osiguranje usjeva, suša će nastaviti prazniti naša sela brže od bilo kojeg drugog faktora.

Iako je suša prirodni ciklus koji ne možemo spriječiti, moderne poljoprivredne prakse često dodatno isrepljuju zemljište i čine ga ranjivijim. Savremeni sistemi navodnjavanja i pametno upravljanje resursima jedini su način da ublažimo njen udarac i sačuvamo domaću proizvodnju hrane.

The post Posljedice suše za Bosnu i Hercegovinu appeared first on ESG Korisno.

Katastrofalne poplave u Grčkoj nanijele su ukupnu ekonomsku i materijalnu štetu koja se procjenjuje na 2,5 do 5 milijardi eura. Uništene su desetine hiljada hektara obradivog zemljišta i ključni usjevi (pšenica, pamuk, povrće). Teško su oštećene željezničke pruge, ceste, mostovi i lokalna vodovodna mreža, dok je više od 22.000 objekata i domova pretrpjelo oštećenja.

Nedavni razorni šumski požari u Francuskoj uzrokovali su ekonomsku štetu procijenjenu na 10 do 15 milijardi eura. Izgorjelo je više od 117.000 hektara zemljišta, što predstavlja rekordne opožarene površine u novijoj historiji zemlje. Požari su najteže pogodili regiju Gironde (šire područje Bordeauxa), gdje je pogođeno oko 40.000 kompanija, a više od 19.000 kompanija moralo je privremeno obustaviti rad. 

Studija Poslovanje na rubu: Izgradnja otpornosti industrije na klimatske opasnosti istražuje utjecaj ekstremnih vrućina, šumskih požara, suše, vodnog stresa, tropskih ciklona, ​​obalnih poplava i riječnih poplava na fiksnu poslovnu imovinu u 20 industrija.

Obim finansijskih gubitaka od ovih rizika zabrinjava sve poslovne lidere širom svijeta. Nalazi ističu da otpornost na klimatske promjene i prepoznavanje ovih scenarija na vrijeme nije nešto što je lijepo imati, već je obaveza i odgovornost upravnih odbora prilikom procjene korporativnog rizika.

Izračunavanje troškova klimatskih opasnosti

Razmislite šta se dešava kada fabrike izgube snabdijevanje vodom, centri podataka se bore s hlađenjem, kancelarije su poplavljene ili polja pogođena sušom. Smanjena efikasnost poslovne imovine, postrojenja i opreme će se pojaviti na bilansima stanja kako troškovi rastu, na primjer, kroz dodatne popravke, neispunjene narudžbe i smanjenu produktivnost radnika.

Stručnjaci u Sjedinjenim Američkim Državama su uradili mapiranje rizika fiksne imovine na vrijednost fiksne imovine na nivou kompanije, te procijenili da će klimatske opasnosti dovesti do 560-610 milijardi dolara godišnjih gubitaka do 2035. godine za kompanije koje kotiraju na berzi.

Prosječna telekomunikacijska kompanija, na primjer, suočava se s gubitkom od 510-563 miliona dolara godišnje zbog ranjivosti centara podataka i mrežne infrastrukture na ekstremne vrućine.

Poslovni argument za otpornost na klimatske promjene

Ukupno, gubici fiksne imovine uzrokovani klimatskim promjenama predstavljaju pad zarade od 6,6-7,3% do 2035. godine za prosječnu kompaniju, ubrzavajući se na 9,9-12,8% do 2055. godine. Turističke kompanije, komunalna preduzeća i telekomunikacijska preduzeća mogli bi se suočiti s gubicima koji iznose više od petine njihove zarade do 2035. godine.

Očekuje se da će industrije koje se čine manje direktno izložene ekstremnim vremenskim događajima, poput visoke tehnologije, softvera i prirodnih nauka, pretrpjeti finansijski pritisak zbog poremećaja u lancu snabdijevanja, povećanja operativnih troškova i povećanja rizika povezanih s klimom za infrastrukturu i logistiku.

Suprotstavljanje rastućoj prijetnji klimatskih opasnosti

Način na koji kompanija treba izgraditi otpornost na klimatske promjene zavisi od njene imovine i lokacije, a svaka strategija treba da se fokusira na tri stuba: ublažavanje ekonomskih gubitaka, identifikovanje mogućnosti prilagođavanja radi povećanja prihoda i održivosti i saradnja na zaštiti zajednica i ekosistema.

Da bi ublažile gubitke, kompanije bi trebale početi mapiranjem izloženosti klimatskim rizicima, kreiranjem planova za upravljanje krizama i diverzifikacijom lanaca snabdijevanja. Istovremeno, mogu iskoristiti prilike korištenjem održivih materijala, redizajniranjem proizvoda i usvajanjem kružnih poslovnih modela kako bi smanjili otpad i troškove.

Dugoročna otpornost zahtijeva saradnju između industrija, zajednica i zainteresovanih strana kako bi se razvile regenerativne prakse, sistemi ranog upozorenja i efikasniji cirkularni modeli. 

Kompanije koje ne uspiju izgraditi otpornost i prilagoditi se izgubit će konkurentnost jer prirodna i klimatska kriza mijenjaju tržišta i remete lance snabdijevanja. Fizička imovina će ostati nasukana, finansijski rizici će eskalirati, a životi i egzistencija će biti ugroženi.

The post Rizici i izračun troškova klimatskih opasnosti appeared first on ESG Korisno.

EmpCo ima za cilj osnažiti potrošače zabranom obmanjujućih tvrdnji o okolišu i održivosti te promovisanjem informiranih odluka o kupovini. Kompanije mogu davati “zelena” obećanja samo ako su jasna, razumljiva i provjerljiva.

Osnaživanje potrošača i zaustavljanje greenwashinga

EmpCo je dio EU Zelenog plana i odgovara na tržište preplavljeno nejasnim i teško provjerljivim tvrdnjama o održivosti. Nove obaveze transparentnosti i informisanja imaju za cilj izgradnju povjerenja, a prakse koje ometaju održivu potrošnju trebaju se zaustaviti. Potrošači trebaju biti osnaženi da donose održivije odluke o kupovini i zaštićeni od obmanjujućeg ekološkog oglašavanja.

U slučaju nepoštivanja, EmpCo propisuje maksimalne kazne do 4% prometa kompanije u dotičnoj državi članici, ili minimum 2 miliona eura ukoliko nije moguće utvrditi promet kompanije. Osim toga, skandali s greenwashingom mogu negativno utjecati na vrijednost kompanije narušavanjem povjerenja potrošača i uzrokujući uništenje vrijednosti dionica na berzi.

Jedan od najpoznatijih primjera greenwashing-a je slučaj Dieselgate. Između 2008. i 2015. godine, Volkswagen je pokrenuo masovnu globalnu marketinšku kampanju promovišući svoje dizelske motore pod oznakom “Clean Diesel”. Reklamirali su svoja vozila kao ekološki prihvatljivu alternativu koja nudi odlične performanse uz nisku potrošnju i minimalne emisije štetnih gasova.

U pozadini, umjesto razvoja tehnologije koja bi smanjila zagađenje, VW je u oko 11 miliona vozila širom svijeta ugradio ilegalni softver. U realnim uslovima vožnje, vozila su emitovala i do 40 puta više dušikovog oksida (NOx) od zakonski dopuštenih granica.

Kada je Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) 2015. godine razotkrila prevaru, procijenjena šteta po reputaciju brenda bila je ogromna. Volkswagen je platio preko 30 milijardi dolara u kaznama, odštetama i povratu vozila. Uništen je status kompanije koja se godinama pozicionirala kao pionir održivosti i odgovornog poslovanja.

Ključne oblasti

EU želi učiniti stvarni ekološki napredak vidljivim i dosljedno kažnjavati korporativni greenwashing, kao i social washing. Dugoročno gledano, to znači pravednije konkurentske uslove i veći kredibilitet u komunikaciji o održivosti.

The post ESG i Greenwashing: nova pravila komunikacije appeared first on ESG Korisno.

Digitalni pasoš proizvoda uspostavljen je Uredbom o ekodizajnu održivih proizvoda (EU) 2024/1781. Riječ je o digitalnom skupu informacija o proizvodu, osmišljenom radi povećanja transparentnosti lanaca snabdijevanja, omogućavanja informisanijeg izbora potrošača i lakšeg ispunjavanja regulatornih zahtjeva na jedinstvenom tržištu.

Iako se podaci o proizvodima čuvaju decentralizirano, privredni subjekti dužni su svaki digitalni pasoš proizvoda registrovati u Registru. Registar pruža sigurnu infrastrukturu potrebnu za registraciju jedinstvenih identifikatora proizvoda i povezanih metapodataka.

Ova prekretnica uslijedila je nakon usvajanja provedbene uredbe kojom su utvrđena praktična pravila funkcionisanja Registra, čime je puštena u rad jedna od ključnih komponenti sistema digitalnog pasoša proizvoda.

Registar će obuhvatati proizvode na koje se primjenjuje Uredba o ekodizajnu održivih proizvoda, uključujući:

• tekstil; 
• čelik i aluminij; 
• gume; 
• namještaj; 
• proizvode informacionih i komunikacionih tehnologija; 
• proizvode povezane s energijom. 

Također će obuhvatati grupe proizvoda uređene drugim propisima Evropske unije koji zahtijevaju registraciju digitalnog pasoša proizvoda, uključujući određene velike baterije, građevinske proizvode, igračke, deterdžente i površinski aktivne tvari namijenjene krajnjim korisnicima.

Jasna pravila za primjenu

Provedbenom uredbom utvrđuju se:

• jasna pravila upravljanja pristupom i provjere korisnika; 
• zahtjevi za registraciju i čuvanje potrebnih podataka; 
• tehnička arhitektura Registra. 

Registracija je moguća putem sigurnog korisničkog interfejsa ili aplikacijskog programskog interfejsa (API-ja). Time se privrednim subjektima omogućava da postupak registracije, kada je to primjereno, integrišu u postojeće digitalne sisteme. Privredni subjekti mogu zatražiti i dokaz o registraciji u obliku sigurnog elektronskog dokumenta. Dokument se može koristiti za dokazivanje usklađenosti pred trećim stranama, posebno u poslovnim transakcijama između kompanija (B2B).

Provedbenom uredbom dodatno su pojašnjene odgovornosti Evropske komisije i država članica EU, što doprinosi pravnoj sigurnosti, predvidljivosti i povjerenju.

Osmišljen za jednostavno korištenje, interoperabilnost i povjerenje

Uvažavajući povratne informacije država članica EU i zainteresovanih strana, Registar je osmišljen s posebnim naglaskom na jednostavnost korištenja, interoperabilnost i povjerenje.

Kompanijama će biti dostupan besplatan semantički repozitorij koji će, putem dokumentovanih API-ja, pružati mašinski čitljive modele podataka, definicije i terminologiju za različite grupe proizvoda. Time će se podržati interoperabilnost, olakšati upravljanje podacima i smanjiti administrativno opterećenje tokom uvođenja digitalnog pasoša proizvoda u različitim sektorima.

Registar obuhvata i okvir za provjeru te sistem evidencije aktivnosti, kojima se unapređuju sigurnost, odgovornost i pouzdano upravljanje pristupom.

Digitalni pasoš proizvoda predstavlja važan instrument za razvoj cirkularne ekonomije, transparentnijeg jedinstvenog tržišta i donošenje informisanijih odluka potrošača. Uspostavljanjem operativnih osnova Registra, Komisija privrednim subjektima olakšava registraciju informacija o proizvodima, dokazivanje usklađenosti te razmjenu pouzdanih i interoperabilnih podataka na jedinstvenom tržištu.

Objavljeno šest standarda za DPP

Uporedo s uspostavljanjem Registra, a radi lakše izrade digitalnih pasoša proizvoda, u bliskoj saradnji s organizacijama CEN i CENELEC razvijeno je osam harmoniziranih standarda koji predstavljaju osnovu interoperabilnosti DPP sistema.

Šest standarda već je dostupno i objavljeno putem nacionalnih organizacija za standardizaciju. Oni obuhvataju:

• jedinstvene identifikatore; 
• interoperabilnost; 
• nosače podataka; 
• API-je; 
• protokole za razmjenu podataka; 
• čuvanje podataka. 

Evropska komisija već je objavila upućivanja na harmonizirane dijelove ovih standarda.

Dostupni resursi za podršku primjeni direktive

Komisija će nastaviti podržavati primjenu sistema i raditi na tome da Registar bude pristupačan, siguran i djelotvoran za sve korisnike. Trenutna faza testiranja treba omogućiti neometano uvođenje sistema prije prvog roka za primjenu, koji je utvrđen za 18. februar 2027. godine i odnosi se na određene vrste velikih baterija.

Privrednim subjektima sada su dostupni:

• okruženje za testiranje; 
• tehnička dokumentacija; 
• smjernice za implementaciju; 
• webinari; 
• najnovije informacije putem nove internetske stranice DPP-a. 

Dostupan je i poseban centar za podršku koji će kompanijama pomagati tokom postupka registracije.

Izvorni dokument Evropske komisije

The post Registar digitalnih pasoša proizvoda  appeared first on ESG Korisno.