Upozorenje za krhku planetu

U intervjuu iz 2001. godine za britanske novine The Daily Telegraph, upozorio je da „postoji previše nesreća koje mogu zadesiti život na jednoj planeti“ te je tvrdio da čovječanstvo treba da „dosegne zvijezde kako bi smanjilo rizik od izumiranja“.

Tokom godina ponavljao je zabrinutost u razgovorima, člancima i dokumentarcima, ukazujući na nuklearni rat, nekontrolisane klimatske promjene, vještački pokrenute pandemije, nekontrolisanu vještačku inteligenciju i brzi rast stanovništva kao prijetnje koje bi, po njegovom mišljenju, mogle uništiti civilizaciju u narednih hiljadu godina. On je naseljavanje svemira vidio kao dugoročnu sigurnosnu mrežu za čovječanstvo.

Klimatske promjene ubrzavaju vrijeme

Njegove izjave od prije 25 godina danas imaju jak odjek i značenje. Prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC), globalno zagrijavanje dostiglo je oko 1,1 stepen Celzijusa iznad predindustrijskog nivoa do 2020. godine, uglavnom zbog emisija stakleničkih plinova iz sagorijevanja fosilnih goriva i neodrživog korištenja zemljišta. 

Ove promjene za svakodnevni život građana se manifestuju kroz veće račune za struju tokom rekordnih ljetnih vrućina, poplavljene prostore i obradive površine nakon intenzivnih pljuskova, te žetve pogođene sušama ili kasnim mrazevima. Istovremeno, oko milion životinjskih i biljnih vrsta je danas ugroženo izumiranjem, jer se gubitak staništa, zagađenje, invazivne vrste i klimatske promjene gomilaju. 

Najnoviji Izvještaj o jazu emisija 2025 Programa UN-a za okoliš sugeriše da bi se svijet, sa sadašnjim politikama, i dalje mogao kretati prema zagrijavanju od otprilike tri stepena u ovom vijeku, što je daleko iznad temperaturnih granica koje su vlade obećale da će slijediti u Pariškom sporazumu.

Planeta Zemlja – jedini zrak za disanje

Suočeni sa ovim problemima, primamljivo je zamisliti rakete i kolonije van planeta kao pravo rješenje. Hawking je vjerovao da će izgradnja trajnih ljudskih naselja izvan Zemlje biti neophodna u vrlo dugim vremenskim okvirima. Ipak, stručnjaci često naglašavaju da bi u doglednoj budućnosti, svaka baza na Mjesecu ili Marsu smjestila samo male posade u teškim uslovima, snabdijevane sa Zemlje i zaštićene tehnologijom koja može otkazati.

Za gotovo sve ostale, jedini zrak za disanje, obradivo tlo i pitka voda i dalje će biti ovdje, kod kuće. Zato je smanjenje emisija, širenje obnovljivih izvora energije, zaštita šuma i okeana te redizajn gradova za čistiji transport mnogo važnije od nade u brzi put za bijeg. Hladnija planeta i zdraviji ekosistemi su, u velikoj mjeri, najpraktičnija polisa “životnog osiguranja” koju imamo.

U praktičnom smislu, Hawkingovo upozorenje zvuči manje kao poziv da odustanemo od Zemlje, a više kao podsjetnik da naše pametne tehnologije mogu ili produbiti rizike ili nam pomoći da se povučemo s ruba propasti. 

Izvor informacija: https://www.ecoticias.com/en/stephen-hawking-scientist-i-dont-think-humanity-will-survive-the-next-thousand-years-at-least-not-without-expanding-into-space/27647/

The post Koliko vremena imamo? appeared first on ESG Korisno.

Šta je PCAF?

PCAF (Partnership for Carbon Accounting Financials) je globalno partnerstvo finansijskih institucija koje zajedno rade na razvoju i provedbi usklađenog pristupa procjeni i objavljivanju emisija stakleničkih plinova (GHG) povezanih s njihovim kreditima i ulaganjima. Metodologija PCAF je globalni standard koji finansijskim institucijama — poput banaka, investicionih fondova i osiguravajućih društava — omogućava da mjere i izvještavaju o emisijama stakleničkih plinova koje indirektno finansiraju kroz svoje poslovne aktivnosti.

PCAF se ne bavi emisijama koje nastaju direktno u samoj instituciji (npr. korištenjem energije u zgradama), već onima koje proizlaze iz njihovih finansijskih portfelja – dakle, iz kompanija i projekata koje finansiraju. Te emisije se nazivaju „finansirane emisije“ (financed emissions), jer nastaju kao rezultat davanja kredita, ulaganja u dionice, izdavanja obveznica ili hipotekarnih kredita. Drugim riječima, PCAF omogućava da finansijske institucije izračunaju koliki dio emisija pripada njima — ne zato što su ih same proizvele, nego zato što su finansijski omogućile njihovo nastajanje.

Kako se računaju finansirane emisije?

PCAF metodologija polazi od jednostavne ideje: banka ili investitor preuzimaju onaj dio emisija koji odgovara njihovom udjelu u finansiranju kompanije.
Drugim riječima, ako institucija finansira 20% vrijednosti preduzeća, pripisuje joj se i 20% njegovih emisija.

Za tačan izračun koristi se pokazatelj EVIC (Enterprise Value Including Cash) – ukupna vrijednost kompanije koja uključuje tržišnu kapitalizaciju, dug i gotovinu. EVIC omogućava pravedniju i dosljedniju procjenu između različitih sektora.

Pojednostavljeno, formula izgleda ovako:

Finansirane emisije = (Iznos kredita / ukupna vrijednost kompanije) × ukupne emisije kompanije

Ako banka odobri kredit od 2 miliona eura kompaniji čija je ukupna vrijednost 10 miliona eura, i ta kompanija godišnje emituje 50.000 tona CO₂e, banci se pripisuje 20% tih emisija, odnosno 10.000 tona CO₂e.

Ovim pristupom PCAF pomaže finansijskim institucijama da jasno sagledaju svoj stvarni uticaj na klimatske promjene — ne samo kroz vlastite zgrade i energiju, već i kroz odluke o tome koga i šta finansiraju.

PCAF metodologija obuhvata različite kategorije finansijskih proizvoda:

Zašto je PCAF važan?

Ova metodologija pomaže bankama i investitorima da:

• kvantifikuju svoj ugljični otisak kroz investicioni portfelj,
• usklade se sa međunarodnim inicijativama kao što su TCFD (Task Force on Climate-related Financial Disclosures) i SBTi (Science Based Targets initiative),
• prepoznaju sektore sa visokim emisijama i prilagode svoje investicione strategije,
• transparentno izvještavaju o klimatskom riziku i doprinosu dekarbonizaciji.

Na taj način, banke i fondovi postaju aktivni učesnici u prelasku na niskougljičnu ekonomiju, ne samo kroz svoje interne aktivnosti, već i kroz odluke o tome koga i šta finansiraju.

Finansijske institucije danas imaju moć da oblikuju budućnost – kroz odluke o kreditima i investicijama, one biraju da li će podržavati održive projekte ili one koji povećavaju emisije. Metodologija PCAF daje jasan, transparentan i međunarodno priznat okvir da se taj uticaj izmjeri i prikaže – jer ono što se mjeri, može se i smanjiti.

PCAF je pokrenut 2015. godine od strane nizozemskih finansijskih institucija, a danas okuplja preko 480 banaka i investitora širom svijeta. Globalnu metodologiju koordinira GHG Protocol, isti okvir koji koristi većina kompanija za proračun emisija Opsega 1, 2 i 3.

The post PCAF metodologija  appeared first on ESG Korisno.

To je izazovan zadatak, budući da lideri nisu riješili ključna sporna pitanja, uključujući i to koji udio od cilja smanjenja emisija od 90% zemlje mogu ostvariti kupovinom stranih ugljičnih kredita.

Zabrinutost nekih EU država se javlja po pitanju finansiranja tranzicije na nisku emisiju ugljika. Bogatije zapadne i sjeverne zemlje, čija je upotreba električnih vozila i obnovljivih izvora energije nadmašila upotrebu siromašnijih država EU, imaju više samopouzdanja. Ali i one žele fleksibilnije ciljeve, što odražava zabrinutost obzirom da se i njihove šume bore da apsorbuju emisije CO2 zbog šumskih požara.

Lideri zahtjevaju da druge industrije ne budu prisiljene da brže smanje emisije kako bi ostvarile cilj za 2040. godinu, bez obzira da li šume dovoljno apsorbuju emisija CO2.

FINANSIRANJE I FLEKSIBILNOST

Prošlog mjeseca, EU je propustila rok UN-a za usvajanje svog klimatskog cilja te sada ubrzano radi da odobri taj cilj. Uprkos pogoršanju ekstremnih vremenskih uslova širom svijeta, ambiciozni napori u borbi protiv klimatskih promjena posustaju u pojedinim dijelovima svijeta. U SAD-u, predsjednik Donald Trump je ukinuo mjere za smanjenje emisija.

Ipak, Holandski premijer Dick Schoof rekao je da očekuje da će se EU pridržavati svojih klimatskih ciljeva za koje, barem za 2030. godinu, zvanični podaci sugerišu da je EU blok na putu da ih ispuni.

EU ĆE IZMIJENITI VIŠE KLIMATSKIH ZAKONA

Brisel je ove godine već smanjio brojne politike na temu održivosti, u pokušaju da obuzda politički otpor, kako od vlada EU tako i od trgovinskih partnera, uključujući SAD i Katar.

Nastojeći da ojača podršku za klimatski cilj do 2040. godine, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen poručila je da je prelazak na čistu ekonomiju šansa Evrope da revitalizira industrije i smanji ovisnost o uvozu iz Kine, koja dominira proizvodnjom tehnologija poput baterija i solarnih panela.

Također je obećala da će izmijeniti neke klimatske mjere – uključujući kontrolu cijena na tržištu ugljika za transportna goriva i jačanje granične takse EU na ugljik – ključni zahtjev Francuske. Brisel također razmatra ublažavanje zabrane korištenja motora s unutarnjim sagorijevanjem od 2035. godine nakon pritiska Njemačke i Italije.

Izvor: https://www.reuters.com/sustainability/cop/eu-leaders-debate-conditions-keeping-up-climate-ambition-2025-10-23/

The post Novi cilj smanjenja neto emisija stakleničkih plinova? appeared first on ESG Korisno.

Šta znači povećanje globalne temperature za 2.7°C?

Podaci o zagrijavaju zemlje razlog su zašto su klimatske promjene u fokusu održivosti i održivog poslovanja. U poređenju sa prosječnom temperaturom iz druge polovine 19. vijeka, koju naučnici nazivaju predindustrijskom osnovom klime, Zemlja je na putu da bude 2,7°C toplija do 2100. godine, a prema godišnjem izvještaju vodećih stručnjaka za nauku o Zemljinom sistemu, objavljenom u oktobru 2024. godine. 

Rast globalne temperature znači 30% manje prinosa usjeva, poremećaje prehrambenih lanaca, inflaciju, nestašicu osnovnih proizvoda,  ekstremne vremenske događaje i uništenje imovine, rast razine mora za +1m te uništenje imovine i obalnih privreda. Ovaj scenarij stavlja 4 milijarde ljudi u direktnu opasnost. Nije jasno da li bi civilizacija mogla preživjeti klimatske uslove poput ovih, koji su radikalno neprijateljskiji od svega što su naši preci iskusili. U 2023. godini, 41% svjetskih emisija CO₂ povezanih s energijom dolazilo je iz uglja, uglavnom za proizvodnju električne energije. Oko 32% dolazilo je od sagorijevanja nafte u cestovnim vozilima, a 21% od prirodnog plina koji se koristi za grijanje zgrada i industrijske procese. Iako obnovljivi izvori energije poput vjetra i sunca bilježe značajan rast, upotreba fosilnih goriva i dalje je 14 puta veća. 

Dodatno, krčenje šuma koje su prirodni ponori ugljika te rastuće temperature i ekstremni vremenski uslovi isušuju i spaljuju staništa koja skladište ugljik, poput močvara i tresetišta. Morski led se topi te na taj način okean apsorbira još više topline koju zarobljava sve deblji sloj stakleničkog plina. Koliko će se planeta zagrijavati u ovom stoljeću zavisi od nas: obnovljivi izvori energije, energetska efikasnost i druge mjere mijenjaju pravila igre.

Podaci iz 2023. godine (emisije CO2 ekvivalent) su sljedeći:

• Najveći zagađivači: Kina 13.97 milijardi tona, SAD 5.89 milijardi tona, Indija 4.2 milijardi tona, Brazil 2.38 milijardi tona
• Neke evropske zemlje: BiH 26.79 miliona tona, Hrvatska 21.2 miliona tona, Srbija 45.89 miliona tona, Slovenija 16.49 miliona tona, Austrija 67.95 miliona tona, Njemačka 670.6 miliona tona, Švedska 70.23 miliona tona

Da li je postignut napredak?

EU tvrdi da su njene emisije pale za 8,3% u 2023. godini u poređenju sa 2022. godinom. Neto emisije Evrope sada su 37% ispod nivoa iz 1990. godine. EU ostaje na putu da ostvari svoj cilj smanjenja emisija za najmanje 55% do 2030. godine.

Emisije Australije pale su za 0,6% prošle godine. Zemlja je sada 28,2% ispod nivoa iz juna 2005. godine, što je osnovna granica postavljena Pariškim sporazumom o smanjenju od 43% do 2030. godine. U SAD-u, emisije su i dalje ispod nivoa prije pandemije i ostaju oko 20% ispod nivoa iz 2005. godine. Od 2004. godine, emisije u SAD-u imaju trend pada.

Kina, najveći svjetski emiter, konačno smanjuje svoje emisije. Ogroman rast obnovljivih izvora energije doveo je do prvog zabilježenog pada emisija, uprkos rastućoj potražnji za električnom energijom. Kina proizvodi gotovo trećinu (31%) svjetskih emisija ugljika povezanih s energijom. Smanjenje koje Kina napravi imat će veliki globalni učinak.

Uprkos svakodnevnim negativnim vijestima, „voz dekarbonizacije je krenuo sa stanice“. U 2024. godini, obnovljivi izvori energije činili su više od 90% rasta proizvodnje električne energije u svijetu. Električna vozila postala su cjenovno konkurentna, toplotne pumpe se brzo razvijaju, a solarna energija bilježi uzlazni trend.

Što prije zaustavimo pogoršanje klimatskih promjena, to će se prije spriječiti vremenske katastrofe, glad i smrt. Smanjenje svake desetinke stepena Celzijusa je bitno. Što brže napravimo promjenu, to će naša budućnost i budućnost naše djece biti bolja.

Izvor informacija: www.theconversation.com, www.ourworldindata.org/greenhouse-gas-emissions

The post Koliko će biti vruće? appeared first on ESG Korisno.