Prijetnje koje mikroplastika predstavlja ljudskom tijelu još uvijek nisu jasno identifikovane. Međutim, istraživanja pokazuju da mikroplastika veličine ispod 100 nm može doći do gotovo svih organa nakon što uđe u ljudsko tijelo. Stoga postoji zabrinutost u vezi s negativnim efektima kontinuirane akumulacije mikroplastike u ljudskom tijelu.

Ljudi su uglavnom izloženi mikroplastici korištenjem plastičnih proizvoda (npr. plastične ambalaže, raspadajućih plastičnih materijala, mreža za pecanje, tekstila i proizvoda za ličnu higijenu) te izloženosti fragmentima boje (npr. abrazija boje) koji su ušli u okoliš (tj. zrak, voda, morska voda ili tlo). Ljudi mogu biti izloženi mikroplastici direktnim gutanjem, direktnim kontaktom i udisanjem.

Oštre mikroplastične čestice mogu uzrokovati toksičnost fizičkim stimuliranjem ljudskog tijela. Osim toga, pri sintetiziranju plastičnih polimera (izrada plastike) koriste se različite kemikalije, ovisno o krajnjoj upotrebi, od kojih su većina endokrini disruptori (tvari koji nepovoljno utječu na hormonski sistem). Ovi disruptori mogu naštetiti ljudskom tijelu izazivajući karcinom i poremećaje reproduktivnog sistema. Mikroplastika može nositi i druge toksične hemikalije kao što su teški metali i organski zagađivači tokom adsorpcije, što može negativno utjecati na ljudsko tijelo.

Rezultati ćelijskih i životinjskih eksperimenata su pokazali da mikroplastika može utjecati na različite sisteme u ljudskom tijelu, uključujući probavni, respiratorni, endokrini, reproduktivni i imuni sistem. 

Probavni sistem je pogođen kada se mikroplastika proguta, a fizička iritacija gastrointestinalnog trakta može uzrokovati upalu te rezultirati različitim gastrointestinalnim simptomima. Osim fizičkog djelovanja na probavni sistem, mikroplastika može uzrokovati hemijsku toksičnost, što uključuje apsorpciju i akumulaciju toksina iz okoline kao što su npr. teški metali i policiklični aromatični ugljovodonici. Ove otrovne tvari mogu ući u tijelo oralno što dovodi do mučnine, povraćanje i bolova u trbuhu.

Što se tiče efekata na respiratorni sistem, mikroplastika može izazvati oksidativni stres u disajnim putevima i plućima kada se udiše, što dovodi do respiratornih simptoma kao što su kašalj, kihanje i otežano disanje zbog upale i oštećenja, kao i umora i vrtoglavice zbog niske koncentracija kiseonika u krvi. 

Osim toga, mikroplastika ometa proizvodnju, oslobađanje, transport, metabolizam i eliminaciju hormona, što može dovesti do endokrinih poremećaja, uključujući metaboličke poremećaje, poremećaje u razvoju, pa čak i reproduktivne poremećaje (tj. neplodnost, pobačaj, i kongenitalne malformacije). Potencijalni detaljni negativni efekti mikroplastike na ljudski imunološki sistem zahtijevaju daljnja istraživanja i ulaganja kako bi se u potpunosti razotkrio negativan utjecaj ovih štetnih čestica na ljudsko i životinjsko zdravlje.

Izvor podataka: https://www.nationalgeographic.com/environment/article/microplastics-are-in-our-bodies-how-much-do-they-harm-us

The post Nuspojave mikroplastike na zdravlje ljudi appeared first on ESG Korisno.

Trenutno nisu dostupni precizni statistički podaci o izvorima mikroplastike i ukupnoj količini mikroplastike deponovane u kopnu i moru. Različite ljudske aktivnosti i proizvodi, kao što su pranje, istrošene gume, gradska prašina, boje za puteve, brodovi i proizvodi za čišćenje, prijavljeni su kao izvori mikroplastike. Iako su širom svijeta prijavljeni različiti slučajevi zagađenja mikroplastikom, kao što su morski ekosistemi, slatka voda, zrak i ljudska tijela, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se tačno razumjelo porijeklo i širenje mikroplastike.

Ljudi su izloženi mikroplastici na različite načine ali istraživanja o štetnim učincima mikroplastike na ljude i dalje su ograničena. Još uvijek se malo zna o utjecaju mikroplastike na ljudsko zdravlje i toksičnim efektima koji mogu varirati ovisno o vrsti, veličini, obliku i koncentraciji mikroplastike. Stoga je potrebno više istraživanja kako bi se razumjeli ćelijski i molekularni mehanizmi toksičnosti mikroplastike i srodnih patologija.

Mikroplastika se lako proguta zbog svoje veličine na mikro nivou. Također se lako kreće kroz lanac ishrane i opstaje u okolišu jer je otporna na biorazgradnju. Osim toga, kako mikroplastika postoji u veličinama od mikro do nano nivoa, praktično ju je nemoguće ukloniti kada se ispusti u okoliš. 

Globalno, opšta rješenja problema mikroplastika uključuje direktne propise (kao što je zabrana upotrebe mikroplastike u nekim izvorima emisije) i indirektne propise (kao što je ograničavanje upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu te poticanje prikupljanja i recikliranja plastike). Sjedinjene Američke Države i Francuska uvele su propise koji zabranjuju namjernu upotrebu primarne mikroplastike u proizvodima za čišćenje, a Europska unija proširila je listu regulisanih proizvoda (npr. proizvodi za poljoprivredu/hortikulturu, kozmetički proizvodi, osvježivači zraka, boje i premazi, proizvodi od nafte i plina, građevinska oprema, lijekovi, medicinski uređaji i materijali, hrana, sintetički deterdženti i ljepila). EU je usvojila „Evropsku strategiju za plastiku u cirkularnoj ekonomiji“ u januaru 2018., koja definiše promovisanje povećanog recikliranja plastičnih proizvoda i smanjenje plastičnog otpada.

The post Mikroplastika – zagađivač koji je prisutan svuda appeared first on ESG Korisno.