Izgradnja i vođenje programa za klimu, cirkularnu ekonomiju i društveni uticaj i dalje zahtijevaju ozbiljan trud i rad. Kompanija i dalje moraju imati jasan uvid u vlastite emisije stakleničkih gasova i zagađenje, lance snabdijevanja i poslovne rizike.

Održivost se sve više posmatra kao pokretač konkurentnosti i finansijskog uspjeha, a ne samo kao pravna obaveza. Kompanije kroz ove investicije žele ojačati otpornost, smanjiti rizike i poboljšati efikasnost:

• 66% organizacija danas aktivno radi na transparentnosti lanca snabdijevanja i upravljanju rizicima (u odnosu na 53% prošle godine),
• 36% kompanija ulaže u softvere za održivost i upravljanje rizicima (skok sa ranijih 19%),
• samo 5% njih čeka dodatna pojašnjenja regulatora prije nego što preduzme akciju (pad sa 12%).

Istraživanja pokazuju da su izvještaji o održivosti, kako su postajali masovniji, često gubili na specifičnosti i pretvarali se u promotivni materijal. Smanjenje formalnih zahtjeva zato treba iskoristiti za jačanje suštine: umjesto pukog objavljivanja dokumenta, održivost treba dublje ugraditi u svakodnevno poslovanje. Izgradnja sistema za postavljanje ciljeva, sprovođenje programa i praćenje rezultata i dalje ostaje velika obaveza.

Pravi uticaj počinje kvalitetnim podacima

Kvalitetno izvještavanje ima vrijednost koja nadilazi samu izradu dokumenta — ono daje podatke koji pokazuju gdje investicije daju najbolji efekat. Transparentan lanac snabdijevanja otkriva slabosti prije nego što dođe do problema u snadbijevanju, dok precizni podaci o emisijama i resursima ukazuju na skrivene troškove i neefikasnost.

Ručni i nepotpuni procesi prikupljanja podataka mogu proći kada su zahtjevi minimalni, ali takav sistem nije održiv kada treba povezati podatke o ekologiji, društvenoj odgovornosti i upravljanju (ESG) kroz cijeli lanac vrijednosti.

Kompanijama nije potreban samo novi softver, već jasan model upravljanja podacima koji spaja postojeće sisteme. Operacionalizacija održivosti znači stavljanje tih podataka u funkciju konkretnih odluka u nabavci, finansijama i upravljanju rizicima.

Trenutni predah je prilika za djelovanje

Najveća greška koju kompanije sada mogu napraviti jeste čekanje ili ignorisanje ove teme. Propisi će se i dalje mijenjati, a prostor koji je nastao pojednostavljenjem pravila ne treba potrošiti samo na to da izvještavanje postane jeftinije ili brže. Ovaj period relativne stabilnosti treba iskoristiti za jačanje temelja: poboljšati kvalitet i tačnost podataka, ojačati interne kontrole i upravljanje, obučiti zaposlene. Cilj je da održivost postane prirodan dio načina na koji kompanija posluje i donosi odluke.

The post Ignorisanje održivosti: najveća greška kompanija appeared first on ESG Korisno.