Jedan od ključnih izazova s kojima se suočavaju CFO-ovi je kvantificiranje emisija ugljika. Emisije se kategoriziraju u tri područja: Scope 1 (direktne emisije iz kontrolisanih izvora), Scope 2 (emisije iz potrošnje energije) i Scope 3 (emisije izvan direktnog upravljanja kompanije, kao što su one iz lanca vrijednosti). Scope 3 emisije predstavljaju najveći izazov, jer ih je teško precizno mjeriti i kontrolisati. CFO-ovi, koji su odgovorni za finansijsku održivost kompanije, sada moraju uključiti emisije i klimatske rizike u svoje procese donošenja odluka i finansijskog planiranja.

Pristup tržištu ugljika također postaje bitan aspekt. Tržište ugljika (karbon kredita) omogućava kompanijama da upravljaju svojim emisijama ugljika putem kupovine i prodaje dozvola za emisije. Te dozvole su zapravo prava na emitovanje određene količine stakleničkih gasova, najčešće ugljičnog dioksida (CO2). Svaka kompanija dobija određeni broj dozvola prema regulativama ili standardima, a ako premaši dozvoljeni limit, mora kupiti dodatne dozvole na tržištu. S druge strane, ako emisije ostanu ispod dozvoljenog limita, kompanija može prodati svoje viškove dozvola drugim kompanijama.

CFO-ovi moraju razumjeti funkcionisanje ovih tržišta i pažljivo ih analizirati kako bi donijeli ispravne odluke o tome da li je u interesu kompanije da kupuje dodatne dozvole ili da prodaje višak, s ciljem minimiziranja troškova povezanih sa emisijama. Ove odluke imaju direktan uticaj na troškove poslovanja i ukupnu ESG strategiju kompanije. Na taj način kompanije upravljaju svojim ugljičnim otiskom, balansirajući između troškova emisija i prilika za profit kroz trgovinu dozvolama.

Uz to, investitori sve više gledaju na ESG faktore (ekološke, socijalne i upravljačke) prilikom donošenja investicionih odluka. Kompanije koje se ne prilagode tim očekivanjima rizikuju gubitak investicijskog kapitala. CFO-ovi moraju izbalansirati zahtjeve investitora za održivost s potrebom za profitabilnošću i rastom, što postaje složen zadatak u kontekstu dekarbonizacije.

Poseban naglasak se stavlja na transparentno izvještavanje o ugljičnim emisijama i postavljanje jasnih ciljeva za njihovo smanjenje. Takvo izvještavanje postaje ključno za jačanje povjerenja investitora, dioničara i drugih interesnih grupa. CFO-ovi su u poziciji da preuzmu vodeću ulogu u razvoju strategija za smanjenje emisija i implementaciji procesa koji prate emisijske podatke kroz cijelu kompaniju. Digitalna transformacija i tehnologije poput umjetne inteligencije mogu pomoći u prikupljanju i analizi podataka o emisijama, što je ključno za precizno planiranje i prilagođavanje klimatskim izazovima.

U svjetlu prethodno navedenog, CFO-ovi ne treba da gledaju na klimatske inicijative kao na trošak, već kao na priliku za stvaranje vrijednosti. Dekarbonizacija može voditi do smanjenja operativnih troškova, poboljšanja efikasnosti i otvaranja novih tržišta. U konačnici, uspješno upravljanje ugljikom postaje konkurentska prednost, a CFO-ovi su ključni u tome da kompanije prepoznaju i iskoriste tu priliku. CFO-ovi se sada moraju baviti klimatskim promjenama ne samo iz regulatornih razloga, već i kao dio strategije stvaranja dugoročne održive vrijednosti za kompanije i njihove dioničare.

Izvor: https://www.mckinsey.com/capabilities/strategy-and-corporate-finance/our-insights/managing-carbon-a-new-role-for-the-cfo

The post Upravljanje ugljičnim emisijama: Nova uloga za CFO  appeared first on ESG Korisno.

Za hlađenje ovih centara podataka i učinkovito pokretanje umjetne inteligencije uglavnom se koristi voda, o čemu smo već pisali u jednom od naših prethodnih tekstova. Dodatno, kako bi zadovoljili standarde čistoće potrebne za opremu, ovi centri ovise o čistoj i pitkoj vodi. To bi moglo prouzrokovati probleme u lokalnim zajednicama u kojima je voda oskudna. Ako kompanije presele svoje centre podataka u područja koja nemaju problem sa pitkom vodom, to bi moglo stvoriti pritisak na vodovodne mreže na mjestima gdje ga prije nije bilo.

Centri podataka čine oko 1,5% svjetske potrošnje električne energije

U 2014. godini, Sjeverna Amerika imala je manje od 1500 centara podataka, a danas samo u SAD-u ih ima više od 5400. Globalna ulaganja u centre podataka gotovo su se udvostručila od 2022. godine i iznosila su pola milijarde dolara u 2024. godini. Ovaj investicijski bum doveo je do rastuće zabrinutosti zbog vrtoglavog rasta potražnje za električnom energijom. Centri podataka činili su oko 1,5% svjetske potrošnje električne energije u 2024. godini, odnosno 415 teravat-sati (TWh). SAD činile su najveći udio u globalnoj potrošnji električne energije u centrima podataka u 2024. godini (45%), zatim Kina (25%) i Europa (15%).

Globalno, potrošnja električne energije u centrima podataka rasla je za oko 12% godišnje od 2017. godine, više od četiri puta brže od stope ukupne potrošnje električne energije. Centri podataka usmjereni na umjetnu inteligenciju mogu povući jednako električne energije kao i tvornice s velikom potrošnjom energije poput talionica aluminija, ali su mnogo više geografski koncentrirani. Gotovo pola kapaciteta centara podataka u SAD-u nalazi se u pet regionalnih klastera. 

Izvještaji velikih tehnoloških kompanija

Mnoge tehnološke kompanije nisu poduzele preventivne mjere te nisu očekivale da će umjetna inteligencija rasti u epskim razmjerima. Prema posljednjem izvještaju NewClimate instituta, velika i brza ekspanzija centara podataka koji pokreću umjetnu inteligenciju (AI) i cloud computing onemogućava velikim svjetskim tehnološkim kompanijama da ispune svoje obaveze smanjenja emisija ugljen dioksida (CO2). 

Apple, Amazon, Google, Meta i Microsoft posljednjih nekoliko godina su se obavezale na smanjenje emisija i održivo poslovanje. Međutim, rastuća potražnja umjetne inteligencije za energijom i vodom te ciljeve trenutno čini nedostižnima. Microsoft je utrostručio svoju potrošnju električne energije od 2020. zbog novih ulaganja u centre podataka, Amazonove emisije gotovo su se udvostručile od 2019., a emisije Meta-e su se više nego udvostručile. Ipak, mnoge tehnološke kompanije se oslanjaju na tržišno utemeljena rješenja poput ugljičnih kredita.

Dok velike tehnološke tvrtke nastavljaju uvoditi inicijative održivosti, od Amazonovih reformi uštede vode i pakiranja do Metinih projekata čiste energije, kritičari kažu da ti napori ne odgovaraju razmjerima problema. Amazon je odbacio izvještaj NewClimate kao netačan, tvrdeći da postoji dokazana transparentnost i pridržavanje globalnih standarda izvještavanja. Također je istaknuo da umjetna inteligencija povećava potrošnju energije u svim industrijama, ne samo u tehnologiji.

Rješenje postoji

Norveška je osmislila sistem korištenja viška topline iz centara podataka za grijanje zgrada što je održivo rješenje. S rashladnim sistemima „zatvorene petlje“, noviji centri podataka recikliraju vodu i smanjuju njeno rasipanje. Tehnološke kompanije se okreću korištenju električne energije iz obnovljivih izvora poput vjetra i sunca. Solarna energija mogla bi biti dio rješenja, ali samo tamo gdje postoji infrastruktura i samo s velikim baterijskim skladištenjem.

Iako umjetna inteligencija ima značajan utjecaj na okoliš, ona također nudi ekološke prednosti. Na primjer, AI se koristi u optimizaciji lanca snabdijevanja, pojednostavljuje proizvodnju, te otkriva curenje metana koji je jedan od najsnažnijih stakleničkih gasova. 

Izvještaj Međunarodne agencije za energiju navodi da bi, ako se koristi na odgovarajući i ispravan način, umjetna inteligencija u konačnici bi mogla smanjiti korištenje energije više nego što je troši. Zaključak bi mogao biti da je umjetna inteligencija mač s dvije oštrice. Njene primjene kreću se od smanjenja prekomjerne proizvodnje do upravljanja otpadom i smanjenja emisija, ali mogla bi biti i štetna ako se ne koristi promišljeno. Iznad svega, razvoj umjetne inteligencije trebao bi biti usklađen s globalnim ciljevima održivosti kako bi se održale odgovarajuće kontrole i ravnoteže. Ono što je sigurno jeste da je umjetna inteligencija tu i da će se njena primjena širiti a na čovjeku je da optimizuje njeno korištenje u pravu svrhu.

The post Da li je održiva budućnost moguća uz AI? appeared first on ESG Korisno.

Međutim, čovječanstvo počinje da prekomjerno koristi AI kroz aktivnosti koje zapravo nisu neophodne te za koje postoji drugi način rješenja problema. 

Modeli umjetne inteligencije (AI) troše mnogo električne energije, a Svjetski ekonomski forum je u aprilu ove godine procijenio da se računarska snaga koju koristi AI udvostručuje svakih 100 dana. Za razliku od tradicionalnog kodiranja u okviru kojeg programeri eksplicitno programiraju rad sistema, AI ‘uči’ ove obrasce iz ogromnih skupova podataka te na taj način izvršava zadatke. AI može koristiti 33 puta više energije da dovrši neku funkciju u poređenju sa tradicionalnim softverom.

Istraživanje koje je sproveo Tehnološki univerzitet u Sidneju, jedan upit na chatbot koji pokreće AI može potrošiti deset puta više energije od Google pretrage. Istraživanje također pokazuje da se enormna potražnja za energijom pretvara u porast emisija ugljika, korištenja vode, te može dodatno opteretiti električne mreže koje su već opterećene klimatskim promjenama. Ova ogromna skladišta servera se „bore“ s ljudima za sve veći udio struje i vode, obzirom da je potrebno ispumpati milione litara vode kako bi se rashladili ovi centri podataka (ohlađena voda se pretvara u hladan zrak koji hladi uređaje). 

Dvije najveće tehnološke kompanije, Microsoft i Google, u svojim izvještajima o održivosti navele su porast emisija stakleničkih plinova od 2020. godine, a razlog tome su centri podataka sa serverima koji danonoćno pokreću AI programe.

Google je nedavno objavio novi izvještaj o održivosti s kratkim uvidom u CO2 emisije. Unutar izvještaja na 86 stranica, Google je naveo da su njegove emisije stakleničkih plinova porasle prošle godine za 48% od 2019. godine. Taj skok pripisuje potrošnji energije u centrima podataka te emisijama u lancu snadbijevanja.

Microsoft se obavezao da će do 2030. biti karbon negativan. Međutim, ovaj gigant se suočava sa izazovom da ispuni navedeno zbog svog fokusa na umjetnu inteligenciju. U izvještaju o održivosti objavljenom u maju ove godine, Microsoft je naveo da su njegove ukupne emisije (Scope 1-3) porasle za 29% od 2020. godine zbog izgradnje više centara podataka. Porast emisije Scope 3 prvenstveno dolazi od izgradnje centara podataka za dalji razvoj AI, odnosno od proizvodnje materijala za izgradnju novih zgrada te hardverskih komponenti. 

Neminovno je da nam umjetna inteligencija pomaže da uradimo mnogo toga, međutim njena nekontrolisana upotreba i primjena u svim segmentima života gdje to zaista nije neophodno dovodi do kontra efekta. U slučajevima gdje je moguće primjeniti efikasna „niskotehnološka“ rješenja to trebamo i uraditi, a AI sačuvati za primjenu u važnijim granama gdje je zaista neophodna da sačuva ljudske živote, životinjski i biljni svijet, te da ovu planetu učini zdravijom za život.

The post Koje količine CO2 emituje umjetna inteligencija? appeared first on ESG Korisno.