Šta je PCAF?

PCAF (Partnership for Carbon Accounting Financials) je globalno partnerstvo finansijskih institucija koje zajedno rade na razvoju i provedbi usklađenog pristupa procjeni i objavljivanju emisija stakleničkih plinova (GHG) povezanih s njihovim kreditima i ulaganjima. Metodologija PCAF je globalni standard koji finansijskim institucijama — poput banaka, investicionih fondova i osiguravajućih društava — omogućava da mjere i izvještavaju o emisijama stakleničkih plinova koje indirektno finansiraju kroz svoje poslovne aktivnosti.

PCAF se ne bavi emisijama koje nastaju direktno u samoj instituciji (npr. korištenjem energije u zgradama), već onima koje proizlaze iz njihovih finansijskih portfelja – dakle, iz kompanija i projekata koje finansiraju. Te emisije se nazivaju „finansirane emisije“ (financed emissions), jer nastaju kao rezultat davanja kredita, ulaganja u dionice, izdavanja obveznica ili hipotekarnih kredita. Drugim riječima, PCAF omogućava da finansijske institucije izračunaju koliki dio emisija pripada njima — ne zato što su ih same proizvele, nego zato što su finansijski omogućile njihovo nastajanje.

Kako se računaju finansirane emisije?

PCAF metodologija polazi od jednostavne ideje: banka ili investitor preuzimaju onaj dio emisija koji odgovara njihovom udjelu u finansiranju kompanije.
Drugim riječima, ako institucija finansira 20% vrijednosti preduzeća, pripisuje joj se i 20% njegovih emisija.

Za tačan izračun koristi se pokazatelj EVIC (Enterprise Value Including Cash) – ukupna vrijednost kompanije koja uključuje tržišnu kapitalizaciju, dug i gotovinu. EVIC omogućava pravedniju i dosljedniju procjenu između različitih sektora.

Pojednostavljeno, formula izgleda ovako:

Finansirane emisije = (Iznos kredita / ukupna vrijednost kompanije) × ukupne emisije kompanije

Ako banka odobri kredit od 2 miliona eura kompaniji čija je ukupna vrijednost 10 miliona eura, i ta kompanija godišnje emituje 50.000 tona CO₂e, banci se pripisuje 20% tih emisija, odnosno 10.000 tona CO₂e.

Ovim pristupom PCAF pomaže finansijskim institucijama da jasno sagledaju svoj stvarni uticaj na klimatske promjene — ne samo kroz vlastite zgrade i energiju, već i kroz odluke o tome koga i šta finansiraju.

PCAF metodologija obuhvata različite kategorije finansijskih proizvoda:

Zašto je PCAF važan?

Ova metodologija pomaže bankama i investitorima da:

• kvantifikuju svoj ugljični otisak kroz investicioni portfelj,
• usklade se sa međunarodnim inicijativama kao što su TCFD (Task Force on Climate-related Financial Disclosures) i SBTi (Science Based Targets initiative),
• prepoznaju sektore sa visokim emisijama i prilagode svoje investicione strategije,
• transparentno izvještavaju o klimatskom riziku i doprinosu dekarbonizaciji.

Na taj način, banke i fondovi postaju aktivni učesnici u prelasku na niskougljičnu ekonomiju, ne samo kroz svoje interne aktivnosti, već i kroz odluke o tome koga i šta finansiraju.

Finansijske institucije danas imaju moć da oblikuju budućnost – kroz odluke o kreditima i investicijama, one biraju da li će podržavati održive projekte ili one koji povećavaju emisije. Metodologija PCAF daje jasan, transparentan i međunarodno priznat okvir da se taj uticaj izmjeri i prikaže – jer ono što se mjeri, može se i smanjiti.

PCAF je pokrenut 2015. godine od strane nizozemskih finansijskih institucija, a danas okuplja preko 480 banaka i investitora širom svijeta. Globalnu metodologiju koordinira GHG Protocol, isti okvir koji koristi većina kompanija za proračun emisija Opsega 1, 2 i 3.

The post PCAF metodologija  appeared first on ESG Korisno.