ESG postaje osnovni dio strateškog odlučivanja kompanija unutar većine industrija, a napredak u njegovoj implementaciji zavisi od vrste i veličine kompanije kao i tržišta na kojem kompanija posluje. Predanost ESG-u vrlo je široka. Kompanije se sve više smatraju odgovornima za utjecaj njihovih poslovnih aktivnosti na okoliš i društvo. Stoga kompanije kontinuirano rade na implementaciji i unaprjeđenju svojih ESG aktivnosti – od mjerenja i objavljivanja podataka do jasno definisanog plana djelovanja i strategije održivosti.
Većina EU kompanija prelazi ili je već prešla sa ESG 1.0 na ESG 2.0. ESG 1.0 je bio prvi korak koji su kompanije poduzele kako bi pokazale predanost održivosti kroz uspostavljanje sistema prikupljanja i poređenja relevantnih podataka. Koristeći tu osnovu, kompanije su uspostavile svoje ESG ciljeve (npr. postizanje neto nule do 2050. ili postepeno smanjenje emisija stakleničkih plinova/GHG) nakon čega su prešle na ESG 2.0.
ESG 2.0 pomaže kompanijama da se pomaknu sa osnovnog nivoa kako bi ispunile ambiciozne ciljeve promjena koje su postavile. Pri tome treba da vode računa o što većoj preciznosti i tačnosti podataka koji se prikupljaju, te transparentnosti i vjerodostojnosti tih podataka. Upravo detaljan uvid u sve podatke u konačnici pokreće djelotvornu promjenu.
Na primjer, kompanija može koristiti dobijene podatke kako bi podstakla veću učinkovitost mijenjanjem načina na koji se koristi oprema u tvornici ili kreiranjem dugoročnog kapitalnog plana za nadogradnju opreme na osnovu tih podataka. Pristup detaljnim podacima koji identifikuju i ukazuju na to gdje se mogu napraviti značajne promjene u svakodnevnim poslovnim aktivnostima dovodi do konkretnih rezultata po pitanju održivosti.
Dakle, najveća razlika između ESG 1.0 i 2.0 je pomak ka uključivanju ne samo onih ESG faktora koji utiču na sposobnost kompanije da posluje, već i potencijalnog uticaja aktivnosti kompanije na širu zajednicu – takozvana „dvostruka materijalnost“ koja je definisana kao mandatorna novom CSRD direktivom.
