Većina nas je vidjela fotografije ili snimke ptica koje se na udaljenim otocima gnijezde u hrpama smeća, mrtvih riba u odbačenim mrežama kao i velikih nakupina otpada koji pluta okeanima. Ono što vidimo na tim slikama samo je dio problema. Otprilike polovina ukupnog plastičnog otpada se nalazi ispod površine okeana, veći dio u obliku mikroplastike. Plastika za jednokratnu upotrebu čini gotovo polovinu ukupnog onečišćenja plastikom u okolišu. Ova vrsta plastičnih proizvoda razlikuje se od višenamjenske plastike, koja također može zagađivati okean, ali ima tendenciju rjeđeg nakupljanja zbog svoje višenamjenske prirode.
Problem s mikroplastikom je što se ne razgrađuje lako na bezopasne molekule. Plastici mogu trebati stotine pa čak i hiljade godina da se razgradi. Za razgradnju PVC plastike potrebni su mikroorganizmi, bakterije, gljive, alge, UV svjetlo, visoka temperatura i voda, a proces razgradnje može trajati do 500 godina. Često ovi uslovi za razgradnju nisu ispunjeni pa proces traje i znatno duže. Plastika se obično samo raspadne, a njeni sitni dijelovi su još uvijek tu, bez obzira vidimo li mi to ili ne. Plastičnim flašama, ribarskim mrežama, dječijim pelenama i higijenskim ulošcima treba 400 – 600 godina da se razgrade.
Na tržištu postoji i komercijalna biorazgradiva plastika na bazi nafte – polibutilen adipat tereftalat (PBAT) i polivinil alkohol (PVA) koje se koriste naprimjer kao folije za pakovanje tableta za mašine za pranje suđa.
Međutim, ne trebamo zaboraviti da su mnogi životi spašeni upravo zahvaljujući plastici korištenjem u zdravstvenom sektoru, kao i da plastika omogućava rad vjetroturbina i solarnih panela te sigurno skladištenje hrane. Plastika je neophodna za naše čovječanstvo ali je potrebno racionalizirati njenu upotrebu te smanjiti plastiku za jednokratnu upotrebu na minimum. Na primjer, boce koje se mogu ponovno puniti mogu biti izrađene od mnogih materijala, uključujući plastiku, ali traju mnogo duže od boca za jednokratnu upotrebu i mogu se reciklirati kada ostare ili se oštete. Za obje vrste boca, način na koji se odbacuju određuje da li će postati zagađivači rijeka, mora i okeana.
Primjer dobre prakse na bh. tržištu
UN cilj održivog razvoja – SDG 14, podcilj 14.1 definiše sprječavanje te značajno smanjenje zagađenje mora i okeana od aktivnosti na kopnu, a napredak prema ovom cilju mjeri se između ostalog pomoću Indikatora 14.1.1b – gustina morskog plastičnog otpada. Svaki pojedinac i kompanija može na svoj način doprinijeti ispunjenju ovog cilja, a jedna od kompanija na našem tržištu koja je pokrenula konkretne aktivnosti u ovom segmentu je i kompanija dm koja aktivno radi na brojnim ekološkim projektima.
Jedna od inicijativa je i kozmetika bez mikroplastike. Naime, često se u kozmetici čvrste plastične čestice koriste kako bi se postigao željeni učinak pilinga, a za mikroplastiku se također kaže da doprinosi visokoj viskoznosti tečnosti i stvaranju zaštitnog sloja za pojedine dijelove tijela. Ona utiče i na emulzivna svojstva sastojaka – tečnosti koje se teško sjedinjuju lakše se daju miješati i preraditi pomoću mikroplastike – od kreme za oči preko paste za zube pa do šampona za kosu. U proljeće 2014. godine dm je započeo s odstranjivanjem mikročestica iz proizvoda mnogih dm marki i zamijenio ih prirodnim i obnovljivim sirovinama. dm je otišao i korak dalje označivši sve proizvode koji u sebi ne sadrže mikroplastiku. Uz certificiranu prirodnu kozmetiku alverde kupac je na sigurnoj strani kada je u pitanju mikroplastika. Certificirana je provjerenim certifikatima koji odgovaraju najvišim zahtjevima, poput Nature certifikata. Umjesto mikroplastike u prirodnoj kozmetici se koriste mineralne tvari poput silicij-dioksida ili mljevenih orašastih plodova.