Mikroplastika je prisutna u vodi, zemljištu i zraku te stvara rizik za ekosistem i ljude. Prijavljeni su različiti primjeri oštećenja uzrokovanih mikroplastikom, kao što je nakupljanje mikroplastike u tijelima morskih i vodenih organizama što dovodi do pothranjenosti, upale, smanjena plodnost i smrtnosti organizama.
Prijetnje koje mikroplastika predstavlja ljudskom tijelu još uvijek nisu jasno identifikovane. Međutim, istraživanja pokazuju da mikroplastika veličine ispod 100 nm može doći do gotovo svih organa nakon što uđe u ljudsko tijelo. Stoga postoji zabrinutost u vezi s negativnim efektima kontinuirane akumulacije mikroplastike u ljudskom tijelu.
Ljudi su uglavnom izloženi mikroplastici korištenjem plastičnih proizvoda (npr. plastične ambalaže, raspadajućih plastičnih materijala, mreža za pecanje, tekstila i proizvoda za ličnu higijenu) te izloženosti fragmentima boje (npr. abrazija boje) koji su ušli u okoliš (tj. zrak, voda, morska voda ili tlo). Ljudi mogu biti izloženi mikroplastici direktnim gutanjem, direktnim kontaktom i udisanjem.
Oštre mikroplastične čestice mogu uzrokovati toksičnost fizičkim stimuliranjem ljudskog tijela. Osim toga, pri sintetiziranju plastičnih polimera (izrada plastike) koriste se različite kemikalije, ovisno o krajnjoj upotrebi, od kojih su većina endokrini disruptori (tvari koji nepovoljno utječu na hormonski sistem). Ovi disruptori mogu naštetiti ljudskom tijelu izazivajući karcinom i poremećaje reproduktivnog sistema. Mikroplastika može nositi i druge toksične hemikalije kao što su teški metali i organski zagađivači tokom adsorpcije, što može negativno utjecati na ljudsko tijelo.
Rezultati ćelijskih i životinjskih eksperimenata su pokazali da mikroplastika može utjecati na različite sisteme u ljudskom tijelu, uključujući probavni, respiratorni, endokrini, reproduktivni i imuni sistem.
Probavni sistem je pogođen kada se mikroplastika proguta, a fizička iritacija gastrointestinalnog trakta može uzrokovati upalu te rezultirati različitim gastrointestinalnim simptomima. Osim fizičkog djelovanja na probavni sistem, mikroplastika može uzrokovati hemijsku toksičnost, što uključuje apsorpciju i akumulaciju toksina iz okoline kao što su npr. teški metali i policiklični aromatični ugljovodonici. Ove otrovne tvari mogu ući u tijelo oralno što dovodi do mučnine, povraćanje i bolova u trbuhu.
Što se tiče efekata na respiratorni sistem, mikroplastika može izazvati oksidativni stres u disajnim putevima i plućima kada se udiše, što dovodi do respiratornih simptoma kao što su kašalj, kihanje i otežano disanje zbog upale i oštećenja, kao i umora i vrtoglavice zbog niske koncentracija kiseonika u krvi.
Osim toga, mikroplastika ometa proizvodnju, oslobađanje, transport, metabolizam i eliminaciju hormona, što može dovesti do endokrinih poremećaja, uključujući metaboličke poremećaje, poremećaje u razvoju, pa čak i reproduktivne poremećaje (tj. neplodnost, pobačaj, i kongenitalne malformacije). Potencijalni detaljni negativni efekti mikroplastike na ljudski imunološki sistem zahtijevaju daljnja istraživanja i ulaganja kako bi se u potpunosti razotkrio negativan utjecaj ovih štetnih čestica na ljudsko i životinjsko zdravlje.
Izvor podataka: https://www.nationalgeographic.com/environment/article/microplastics-are-in-our-bodies-how-much-do-they-harm-us
